Možda je očito, no po mom mišljenju, možda je najvažniji element fotografije divljih životinja strast koju prema njoj osjećate. Volim fotografirati velike mačke u Africi; njihovo je ponašanje fascinantno, izgledaju zanimljivo na fotografijama, a snimanje njihovih prikaza u prirodnom okruženju zaista je prekrasno. Donosimo vam nekoliko ključnih savjeta kojim bi se trebali voditi svi koji žele snimiti vrhunske fotografije divljih životinja.

Upoznajte se s onime što snimate

Da biste snimili sjajne snimke, morate poznavati ono što snimate. Proveo sam brojne sate učeći o ponašanju različitih mačaka. Obično pratim samo jednu ili pak dvije životinje da bih upoznao njihovo ponašanje.

Tako sam, primjerice, nekoliko dana pratio leoparda koji je izgubio lijevo oko. Prateći njega, shvatili smo da zbog svog slabog vida više na može loviti. Da bi se prehranio, krao je životinje koje su usmrtili drugi leopardi. Kada pratite samo jednu životinju ili pak dvije, zaista ćete shvatiti njihovu priču.

Prakticirajte strpljivost i odlučnost

Svaki je dan drugačiji – može se dogoditi svašta. Uvijek napuštam kamp rano ujutro, prije svitanja, a prvo što radim jest praćenje tragova životinja koje slijedimo. Ponekad ne uspijemo pronaći otiske stopala, već tragove koje treba promatrati i slušati. Možda su to majmuni koji se međusobno dozivaju ili pak neobično tih prazan prostor, što nam signalizira da je u blizini predator. Riječ je o kombinaciji svega oko nas: tragova, prizora, zvukova i mirisa – treba pozorno pratiti na sve.

Najbolja je svjetlost uvijek tijekom jutarnjeg zlatnog sata, a u Africi morate zaista biti spremni za snimanje tijekom tih prvih nekoliko sati u danu. Kada ujutro krenete u potragu i ne pronađete tragove ni znakove, morate donijeti odluku. Možete se jednostavno zaustaviti i pokušati fotografirati slonove uz najbolju svjetlost ili pak nastaviti znajući da ćete u potpunosti propustiti najbolje osvjetljenje. Potrebno je donijeti važnu odluku.

Odlučite što želite snimati prije nego to snimite

Većinom snimam tako da u potpunosti ručno prilagođavam ekspoziciju. Važno je znati koju sliku želite snimiti prije no što uopće podignete oko do tražila. Na taj način snimate manje fotografija jer znate što točno želite postići kada snimate fotografiju, a ne samo zabilježiti nešto slučajno.

Obično dobro iskorištavam elektroničko tražilo na fotoaparatima Sony α9 i α7R III da bih snimio sliku koja je što bliža onome što želim već putem samog fotoaparata. Uglavnom stavljam naglasak na najsvjetlije dijelove, znajući da mogu postaviti nedovoljnu ekspoziciju da bih kasnije dobio sjajno nebo, a zatim podesiti sjene pri obradi RAW formata slike. Oba fotoaparata serije Alpha imaju senzore s dinamičkim opsegom koji mi omogućuje da to postignem.

Odabir objektiva i objekta snimanja

Sretan sam što mogu koristiti Sony α9 i dva fotoaparata Sony α7R III. Uz α9 koristim držač za bateriju, što mi pomaže pri postizanju ravnoteže i držanju fotoaparata jer na njemu obično koristim objektiv 400 mm f/2,8 G Master, a ponekad i telekonverter od 1,4x. To mi omogućuje da snimim portrete objekata, a da ih pri tome ne ometam. Jedan od ključnih elemenata pri snimanju dobrih slika jest izbjegavanje ometanje objekta, pa je zato tihi okidač na fotoaparatu serije Alpha sjajna značajka.

Moj je drugi savjet povezan s objektivima i činjenicom da manje često donosi više. Mnogi sa sobom nose torbe prepune objektiva, što može otežati izbor. Ja koristim objektiv 70 – 200 mm f/2,8 GM za šire kadrove i 400 mm f/2,8 kada mi je potreban telefoto. Na drugom kućištu koristim objektiv od 24 – 105 mm. Zadnja stvar koju želite pri najvišim temperaturama jest nositi objektive i opremu koju ne trebate, pa gotovo uvijek snimam iz ruke jer mi to omogućuje da se krećem.

Kompozicija

Među prvim se stvarima zapravo spuštam na tlo tako da sam na razini očiju ili pak ispod razine očiju velikih mačaka, što pruža odličnu perspektivu pri otkrivanju njihove priče. Kada je riječ o samoj kompoziciji, klasična pravila odlično funkcioniraju. Elektroničko tražilo koristim da bih poštivao pravilo trećina, ali i vodećih linija koje vode oko gledatelja prema objektu. Mislim da je važno postići dubinu na fotografiji; imati nešto u prednjem planu, dodati objekta, a zatim i pozadinu, koja pomaže pri postavljanju objekta u kontekst okruženja, ali i pri usmjeravanju pozornosti.

No ako smatrate da trebate prekršiti pravilo kompozicije, jednostavno vjerujte svojoj prosudbi i učinite ono što želite – stvari se mogu brzo promijeniti, pa možda nećete dobiti drugu priliku.