Zgrade noću poprimaju novi izgled; linije, svjetla i boje stvaraju nove oblike. Zato mi je grad noću toliko estetski privlačan. Među svim tim oblicima tražim linije vodilje. Te linije može stvoriti cesta koja vodi do zgrade ili pak može biti struktura druge zgrade, no one naposljetku služe da privučem oko gledatelja na sam prizor.

Tijekom snimanja tražim i anomalije. To može biti nešto jednostavno, primjerice trenutak kada su sva svjetla u zgradi uključena osim jednog. Ljudi su iznimno dobri u brzom prepoznavanju takvih uzoraka ili njihovu prekidu, što ih čini zanimljivim točkama fokusa.

Što se tiče postavljanja snimke, volim biti nepripremljen. Često odlazim fotografirati određene građevine i tek na samom mjestu istražujem sve različite kutove i perspektive iz kojih mogu snimati. To je prirodno iskustvo koje mi omogućuje da ostanem kreativan. Ako precizno isplaniram snimku i znam kada će sunčeva svjetlost osvijetliti određeno mjesto na određeni dan, jednostavno mogu tamo čekati i snimiti tu sliku. No ako imam manja očekivanja, nastavljam snimati jer ne znam kako će svjetla, sjene i odrazi utjecati jedni na druge.

Ranije ove godine stajao sam na trgu Time Square u New Yorku i kao i svaki turist pogledao prema gore i okrenuo se da bih upio sva neonska svjetla i zgrade koje su se uzdizale oko mene. Zatim sam izvadio objektiv FE 12 – 24 mm f/4 i snimio fotografiju sa zgradama koje privlače oko na semafore u sredini slike. Pogledom prema gore gotovo uvijek ćete stvoriti zanimljive slike jer mali broj ljudi svijet promatra iz te perspektive.

U komplet sam dodao i novi FE 12 – 24 mm f/2,8 G Master te uživam u dodatnom 1 EV svjetlosti. Uz taj objektiv sa zadovoljstvom snimam iz ruke zbog količine svjetlosti koju propušta te činjenice da mogu znatno povećati ISO osjetljivost na fotoaparatu Alpha 7R III i zadržati sjajnu kvalitetu slike. Volim snimati iz ruke jer mi to daje više slobode u snimanju i istraživanju, ali kada želim snimiti dugu ekspoziciju ili zvjezdano nebo, fotoaparat naravno postavljam na tronožac.

Nedavno sam pomoću objektiva FE 20 mm f/1,8 snimao komet Neowise iznad dvorca Bodiam. Na slici se mnogo toga događalo, pa sam morao donijeti ključne odluke o razmještaju elemenata u prizoru. Znao sam da će komet biti nisko na nebu, no želio sam dobiti i odsjaj u opkopu te dodati nešto interesantno u prednji plan, pa sam odlučio da ću komet snimiti izravno iznad jedne od kupola dvorca. Strukturno sam želio da osoba na slici prvo primijeti dvorac, zatim zvijezde na nebu, a tek na kraju i sam komet.

Iako obožavam iznimno širokokutne objektive, moj se rad ne temelji isključivo na njima. Fotografirati sam naučio koristeći objektiv od 35 mm te i dalje volim koristiti tu žarišnu duljinu za praktičnije snimke. Mislim da je važno znati koji objektiv ili koju žarišnu duljinu koristite i zašto je koristite, a to znanje često dobijete iskustvom. Obično u torbi imam objektiv FE 24 – 70 mm f/2,8 G Master za širok raspon žarišnih duljina i snimanje više slika u nizu potrebnih za stvaranje priče. Uz to koristim i FE 70 – 200 mm f/2,8 G, no zbog veće veličine i mase nosim ga samo na snimanja na kojima znam da ću ga koristiti, primjerice prilikom snimanja s krovova ili kada želim snimiti arhitekturu ili detalj određene zgrade s daljine.

Jedan od najboljih savjeta koje mogu dati svima koji snimaju arhitekturu jest da se pobrinu da na fotoaparatu prije prestanka snimanja bude sve u redu. Savršeno usklađivanje svega prilikom snimanja iznimno širokokutnim objektivom može biti zahtjevno. Na primjer, Palača pravde u Beču bila je idealna za snimanje zbog velike količine linija. Snimao sam uz 16 mm, a kada snimate uz tu širinu morate biti sigurni da je sve ravno jer u suprotnom kompozicija neće biti usklađena. Na fotoaparatu Alpha 7R III uvijek koristim crte rešetke jer mi pomažu u poravnanju linija, dok mi vodič za razinu snimanja omogućuje da budem siguran da je fotoaparat poravnat s tlom. Kada snimite fotografiju, prije nego što odete svakako još jednom provjerite zaslon.