Što sam stariji, sve više i više poštujem fotografiju, ali sada shvaćam i njezina ograničenja. Još uvijek želim pričati priče kroz fotografije, ali više ne pokušavam samo dokumentirati ili pružiti dokaze kakav je svijet. Sada znam da istina ovisi o fotografu, no fotoaparat je dobar alat za iskren prikaz svega što čini život. Kada vidimo iste slike, iste priče, prikazane mnogo puta na fotografijama, televiziji, filmu, ne uzbuđuje nas kako slike izgledaju, nego koliko ih različito možemo prikazati.
Nedavne fotografije snimio sam tijekom izleta u Keniju na području koje uglavnom nije zahvaćeno turizmom i modernim, zapadnim načinom života. Htio sam vidjeti ljude koji pokušavaju preživjeti bez mobilnih telefona ili lijekova ili proizvoda izumljenih tijekom zadnjih 50 godina. Fotografije nisu priča, nego zbirka slika. Nadam se, kao i uvijek, da će slika ili dvije iznenaditi ljude – fotografija koja ne odjekuje ili ne potiče reakciju samo je prazni kadar.
Korištenje boje
U Keniji sam snimao fotografije stvarnih osoba koje obavljaju stvarne poslove, stoga sam htio stvoriti slike koje vjerno prikazuju sve što sam doživio u tom trenutku. Cilj mi je bio žarišnom duljinom i bojom vjerno dočarati tu viziju. Crno-bijela fotografija, na primjer, odlikuje se apstraktnom kvalitetom. Nevjerojatno je emocionalno snažna i smatram je elegantnijom. Boju je, s druge strane, u većini slučajeva izrazito teško izražajno koristiti i zato se većina fotografa odlučuje za stiliziranje fotografija da bi uzbudili gledatelje.
Komplet
Da bih tijekom snimanja ostvario svoju viziju, pokušavam sve pojednostavniti. Uglavnom snimam uz Sony α7R III i objektiv FE 24 – 70 mm f/2,8 GM. Ta mi kombinacija omogućuje da se vrlo brzo usredotočim na snimanje željenog trenutka. Većinu radova želim snimiti pri vrlo maloj udaljenosti od objekta. Na objektivu imam posebnu točku koja mi obilježava približnu žarišnu daljinu od 35 mm. Pokušavam što je više snimati na toj udaljenosti.
Kada gledate povijest fotografije, iznenađujuće je koliko mnogo fotografija je snimljeno objektivima sa samo dvije žarišne duljine. Žarišna duljina od 50 mm vjerojatno je najljepša, ali može je biti teško koristiti, a postoji i 35 mm. Dulje žarišne duljine gledatelju daju osjećaj voajerstva, što ih udaljava od objekta koji je samo glumac na pozornici.
Zašto onda fotografi toliko vole objektive od 35 mm i 50 mm? Smatram da je to zato što su bliski ljudskom vidnom polju. Kada koristite objektive od 24 mm ili 28 mm ispred vas može biti dosadna situacija, ali kada gledate kroz tražilo, vidjet ćete ono što se nalazi ispod površine, vaš će mozak vidjeti nešto posve drukčije od onog što je vidio prije. Ako je prizor pred vama nezanimljiv, a koristite objektiv od 35 mm ili 50 mm, ostat će dosadan i kroz tražilo. Tako da, a osobito kad koristite žarišnu duljinu od 50 mm, morate biti hipnotizirani i zadivljeni da biste pritisnuli gumb zatvarača.
Ključna je jednostavnost
Uvijek jako dobro razmislim o fotografijama koje planiram snimiti i zato ne koristim neprekidno snimanje. Mislim da moramo pokazati ljudsku stranu tijekom snimanja i zato uvijek snimam jednu po jednu fotografiju. Svaki put kada pritisnem zatvarač, moram znati zašto, mora postojati razlog. Moram biti zadivljen ili iznenađen.
Postizanje savršenosti izazov je reduciranja – reduciranja slike na najosnovnije elemente i pri tome prenijeti značenje. To je u suprotnosti s komercijalnim svijetom u kojemu su fotografije stilizirane, objekti se kreću unutar kadra, a boje su intenzivnije od stvarnih. Želim postići stanje na fotografijama kada ništa ne može biti uklonjeno iz fotografije, a to se odnosi i na boje. Želim da boja bude tako savršena i stvarna da moj mozak shvati odmah sve, bez naprezanja i razmišljanja. Želim pogledati fotografiju i shvatiti je u djeliću sekunde.
Da biste snimili odličnu fotografiju, morate stvoriti nešto što sadrži tajnu, metaforu. Ako stvorite nešto što obuhvaća tajnu, postat će dragocjenije. Isto se može reći i za fotografiju. Najbolje su fotografije one koje raspaljuju maštu i izazivaju pitanja tjerajući nas da pronađemo zaključak. Ako sve dobijete na pladnju i ne trebate kretati se, neće duboko utjecati na vas.
"Ono što je meni važno u fotografiji nije što slika prikazuje i predstavlja, nego kakva pitanja potiče"