Netko mi je jednom rekao da je snimanje portreta 80 % osobnost i 20 % vještina. Znam da bi ovo moglo zvučati grubo, no fotograf zaista čini ogromnu razliku.
Jedan od načina poboljšanja portreta jest aktivno pokazivanje interesa za osobu koju snimate. Nemojte ih jednostavno pitati što su radili za vikend ako ne marite za odgovor. Pitajte ih o poslu, prijateljima, obitelji te tijekom razgovora pratite izraze lica. Na taj ćete način vidjeti razliku između njihova osmijeha kada držite fotoaparat u ruci i osmijeha kada su istinski sretni.
Da bih odredila pristup snimanju portreta, najprije moram utvrditi kontekst. Moram znati tko je osoba koju snimam i zašto želi portret. To su detalji na temelju kojih određujem stil portreta i osvjetljenje. Često od osoba čujem da su zabrinute ili nervozne jer "ne izgledaju dobro na fotografijama" te otkrivaju detalje kojima nisu zadovoljne. To mi daje dodatne informacije potrebne za postavljanje osvjetljenja i kuta fotografije.
Za kompoziciju slika koristim zaslon fotoaparata Sony α7R III. Ako koristim tražilo, moje je lice pritisnuto uz stražnju stranu fotoaparata, čime se stvara prepreka između mene i osobe koju snimam. No ako koristim zaslon, osoba jasno može vidjeti moje lice te time veza između nas tijekom razgovora ostaje trajna. Osim toga, vide i moj izraz lica, što je važno jer su ljudi programirani tako da imitiraju izraze drugih osoba. To znači da umjesto da nekoga zamolim da se nasmije, mogu reći nešto zabavno i sama se nasmiješiti, na što će osoba reagirati, a ja pritisnuti zatvarač i snimiti taj prirodniji osmijeh.
Osvjetljenje je ključan aspekt mojih portreta. Osobe koje snimam spomenu mi svoju omiljenu stranu te ožiljke i bore za koje ne žele da se vide. No često mislim da im upravo to daje osobnost i želim te dijelove istaknuti; ipak lica osoba pričaju neku svoju priču.br>
Budući da je svaka osoba jedinstvena, nemam unaprijed određeni način na koji postavljam opremu te osvjetljenje želim zadržati čim jednostavnijim. Za sliku koristim do šest različitih izvora svjetlosti, no neki od mojih omiljenih portreta snimljeni su uz samo jedan izvor usmjeren samo na lice osobe.
Nakon toga sve ovisi o osobi koju fotografiram. Obično koristim objektiv Sony 85 mm f/1,4 G Master uz najmanje f/2,8 jer ne želim zamutiti pozadinu. Taj je objektiv nevjerojatno oštar te mi omogućuje da sama odredim koliko kadra želim u fokusu i koliko će intenzivna biti veza između očiju osobe i gledatelja. Ako želim zadržati sve detalje u kosi osobe ili odjeći koju nosi, koristim manji otvor blende te snimam uz f/8, f/11 ili f/16.
Jedna od najvažnijih tehničkih značajki koja mi pomaže u fotografiranju i stvaranju veze s osobom jest Eye-AF. Ona mi daje mogućnost da se krećem oko osobe znajući da će fotoaparat u svakom trenutku precizno fokusirati oko. Ponekad čak imam problema s odabirom snimke jer su sve toliko oštre i fokusirane, čak i kada snimam osobe s naočalama. Najprije sam mislila da je ta značajka običan marketinški trik i da ne funkcionira, no sada je cijelo vrijeme koristim. Baš kao i ostale značajke fotoaparata, znatno mi pomaže u snimanju najboljih mogućih portreta.
