“Za fotografiranje pejzaža ključno je svjetlo, a najdramatičnije i najneobičnije svjetlo dobivate kada vremenske prilike pokažu svoju snagu”, kaže islandski fotograf Páll Stefánsson. Tijekom godina Páll se saživio s nestabilnim islandskim vremenom možda i više nego tisuće fotografa koji svake godine doputuju u njegovu domovinu.
“Znate, zanimljivo je da, kad je vrijeme loše, možete otići na najfotografiranija mjesta na Islandu i ondje ne zateći nikoga, dok ćete pod punim dnevnim svjetlom vidjeti stotine fotografa koji snimaju istu fotografiju pri istom osvjetljenju. Poželim im reći 'molim vas, molim vas, vratite se sutra, prognoza je loša', ali mislili bi da sam lud.”
Vremenske prilike i osvjetljenje na Islandu se vrlo brzo mijenjaju, ali umjesto da to smatra preprekom, Páll u tome pronalazi izvor uzbuđenja. Promjenjivo vrijeme i svjetlo pružaju mu prizore pejzaža koji se neprekidno mijenjaju pred njegovim očima, u čemu on pronalazi nadahnuće: “Nikad ne planiram fotografiju koju ću snimiti jer mi prizori pejzaža sami dolaze. Pejzažna fotografija mora biti slobodna jer je svjetlo njezin najvažniji čimbenik. Stalno se krećem, hodam, planinarim, vozim i uvijek sam spreman – ako se pojavi zanimljiva scena, moram stati.”
Páll smatra i da duljina dana na Islandu ima velikog utjecaja na njegove fotografije: “Dani snimanja na terenu ljeti znaju biti doista dugi jer uvijek ima stvari za vidjeti i zanimljivog svjetla. S druge strane, do prosinca se to svede na samo 3 sata dnevnog svjetla. Veliki je izazov kad moram putovati 500 km uz vrlo ograničeno vrijeme za fotografiranje.”
Mada za svoje pejzažne fotografije upotrebljava Sony α7R III, velik dio načina na koji Páll koristi taj fotoaparat potječe iz 30 godina snimanja na filmu, uglavnom fotoaparatima srednje veličine.
“Gotovo nikad ne provjeravam snimljenu fotografiju na fotoaparatu, još uvijek snimam gotovo kao da koristim film – nikad ne snimam uz različite ekspozicije da bih napravio HDR slike. Također, ne snimam mnogo fotografija – prva fotografija u mom nedavnom albumu bila je prva i jedina koju sam snimio. Znao sam da sam dobio sliku koju sam tražio, pa zašto bih je onda komponirao na neki drugi način?”
Sve fotografije u Pállovom nedavno objavljenom albumu islandskih pejzaža snimljene su tijekom dvogodišnjeg razdoblja, što je pristup koji je usvojio kako bi njegovi radovi bili aktualni: “Ne volim gledati unatrag jer mislim da je za fotografe važno raditi i vidjeti nove, drukčije stvari. Volim gledati u budućnost i mislim da još uvijek napredujem kao fotograf.”
“Nikad u životu nisam upotrijebio objektiv za zumiranje. 95% svojih fotografija snimam koristeći samo tri žarišne duljine: 35 mm, 50 mm i 85 mm. Mislim da kad svedete svoju opremu na samo nekoliko objektiva to izoštrava vaše oko pa jednostavno znate koji objektiv upotrijebiti i kako pristupiti sceni.”
On objašnjava kako tri objektiva koje upotrebljava najbolje iskorištavaju senzor punog kadra na njegovom fotoaparatu i kako mu omogućuju da minimalnom količinom opreme napravi niz različitih fotografija: “Objektivi raspolažu kvalitetom i bokeh efektom na koji sam navikao sa svojih fotoaparata i objektiva srednje veličine, a vrlo su dobri jer ih se može koristiti i za pejzaže i za portrete. Mogu snimati portrete pri f/1.4 i dobiti lijepo razbijenu pozadinu uz oči oštre poput noža, a mogu i snimati pejzaže pri f/8 i imati u fokusu sve od prvog plana do pozadine. Objektiv je isti, ali slike izgledaju i doimaju se vrlo različito – kao da imate dva objektiva u jednom.”
Još jedan alat u Pállovoj torbici za fotoaparat jest kompaktni fotoaparat Sony RX1R II, za koji smatra da u njegove fotografije unosi novu dinamiku. “Obožavam kvadratne fotografije iz svojih svakodnevnih snimanja fotoaparatima srednje veličine stoga sam se oduševio kad sam ugledao fotoaparat koji raspolaže načinom za snimanje kvadratnih fotografija. Volim kompozicije u kvadratnom obliku – one su izazovne, ali kad sve dobro napravite, izgledaju odlično.”
Savjeti za jedinstvene pejzaže