Ako Davida Bastianonija pitate što je ključno za inspirativno fotografiranje vjenčanja usmjereno na priču kojim se njegov studio diči, njegov je odgovor veoma jednostavan. Reći će vam da su odnosi ključni. Izgradnja odnosa temeljenih na povjerenju i kreativnosti ne samo s klijentima već i s timom i opremom. Po njemu je to ono što omogućuje njegove nenadmašno elegantne slike. “Kada snimate vjenčanja,” kroz smijeh će, “nikada ne plešete sami.”

“U svom radu želimo kombinirati ključne trenutke priče vjenčanja s čistom estetskom ljepotom,” objašnjava David. “Prikazujemo eleganciju detalja u savršenoj ravnoteži s emocijama tog dana. Svaka se osoba mora osjećati šarmantno i ugodno ispred fotoaparata, stoga uvijek dajemo sve od sebe. Očekivanja su visoka, no našim parovima dajemo najljepše moguće uspomene. Pokazujemo istinu njihove ljubavi.”

Odnosi će trajati uz ljubav i poštovanje, što je zorno prikazao jedan nedavni projekt na koji su David i njegova partnerica u studiju Alessia Franco bili pozvani kako bi još jednom dokumentirali sreću svojih klijenata. “Ovaj smo par fotografirali 2022. godine u pariškoj Operi Garnier,” prisjeća se David, “a potom smo fotografirali njihovu godišnjicu dvije godine kasnije i to u muzeju Louvre, dvorcu Versailles te na drugim lokacijama glavnog grada Francuske. Vjenčanje je bilo vrelo drame i emocija, a godišnjica lepršava, opuštena i radosna.”

“Za fotografe koji snimaju vjenčanja i događanja na tim nevjerojatnim lokacijama, i lokacija predstavlja jedan dio odnosa,” kaže. “Morate imati na umu da je klijent odabrao baš ta mjesta za svoje slavlje, stoga ih morate tretirati gotovo kao da su i ona gosti. Čine dio priče i teksture tog dana te moraju biti vidljiva.”

“Lokacije poput Opere Garnier prava su poslastica i za fotografe,” nastavlja. “San je snova raditi, a da vam je takva struktura kadar, mjesto na kojem vam arhitektura nudi prostranost i svjetlost. To je savršena pozornica za emotivne trenutke radosti, poput plesa ili slavlja.”

Drugi odnos na koji se David oslanja kada fotografira vjenčanja je onaj između boje i crno-bijele. “U boji snimamo 99 % vremena,” objašnjava, “no odluka da na ovim događajima snimamo monokromatski bila je istovremeno i praktična i dramatična. Opera Garnier sadržava mnogo elemenata u boji, stoga smo odlučili pojednostavniti stvari crno-bijelom tehnikom kako bi se gledatelji mogli bez ometanja koncentrirati na emocije.”

U kombinaciji s predivnim lokacijama, tehnikom se postiže bezvremenski osjećaj za kojim Davidov studio stremi. “Želimo da slike na prvi pogled djeluju ikonično, no i da izgledaju moderno i u budućnosti. Napraviti trajnu, bezvremensku fotografiju za nas je poput religije, a jedan element postizanja toga su i žarišne duljine i objektivi kojima se koristimo.”

“Glavni među tim objektivima su klasici dokumentarne fotografije, model FE 24mm f/1.4 GM, savršen za šire snimke koje uključuju veličanstvenu arhitekturu,” kaže David, “te modeli FE 35mm f/1.4 GM i FE 50mm f/1.2 GM kojima se snima tako vjerno da će slika potaknuti autentične uspomene. Koristili smo se i objektivima za zumiranje FE 24-70mm f/2.8 GM II i FE 24-105mm f/4 G OSS. Oba su svestrana, oštra i prijenosna što ih čini savršenima za vjenčanja i proslave.”

Iako su tih dana upotrebljavali više različitih objektiva, uvijek su bili postavljeni na kućišta Sony Alpha 7 IV. “To da se svi koristimo istim fotoaparatima na snimanjima temelj je još jednog sretnog odnosa,” objašnjava. “Na primjer, ako iskrsne kakav problem, recimo netko zalije moj fotoaparat pićem pa se pokvari, nema razloga za paniku. Samo uzmem kućište od mog drugog snimatelja. Tipke i izbornici su svi postavljeni na isti način, tako da se mogu prebaciti bez razmišljanja. Stil će još uvijek biti moj jer se alat može u toliko mjeri prilagoditi.”

Kao i mnogi drugi fotografi na zadatku, David također ističe nevjerojatno otkrivanje oka automatskog fokusiranja fotoaparata Alpha 7 IV, pogotovo u kombinaciji s iznimno brzim objektivima kao što je FE 50mm f/1.2 GM. “Rezultat je uvijek spektakularan,” kaže. “Od tisuća snimki, možda ih svega nekoliko nije u fokusu. Nema nikakve potrebe za kalibriranjem ili nagađanjem.”

Davidov odnos s fotografiranjem vjenčanja traje već desetljećima, no i dalje postoje vrhunci koji ga iznenade. “Osjećam adrenalin i radost nakon svakog obreda,” zaključuje, “no kada uspostavite odnos i ljudi vas ponovno pozovu u svoj život to je stvarno poseban kompliment. Vjenčanja na lokacijama kao što je Opera Garnier također su posebno uzbudljiva. Nakon njih se osvrnete i pomislite: ‘Opa, snimanje vjenčanja tamo bilo je veliko postignuće.’ Tada shvatite da ovo što radite nije samo posao, već životno djelo.”