Maaike Ronhaar uvijek je strastveno voljela glazbu i često je posjećivala koncerte i festivale, što joj je, kako kaže, pružalo čaroban osjećaj. Ali, dok nije počela snimati glazbenike, nije shvaćala koliko truda i vremena ti umjetnici ulažu u svoju glazbu. Kaže da je "predanost ono što pokušava uhvatiti na fotografijama".
Maaikin rad na glazbenim fotografijama fokusira se na strast i intimnost iza scena koje se mogu pronaći samo kada se grupa prati na turneji. Kada ste dio turneje, "postajete dio tima" i "savršeno se uklapate", a to je savršeno za stvaranje njezina stila fotografija.
Da bi snimila te trenutke, odabrala je α7R III uz pouzdani α7S II, koji još uvijek povremeno koristi za snimanje uz vrlo visoki ISO u uvjetima izrazito slabog osvjetljenja i koje je godinama uz nju.
U seriji "Sve što se vrti oko glazbe" u centru su dokumentarne fotografije umjetnika. "Odabrala sam taj naslov jer sam htjela istaknuti da nije riječ samo o izvođaču na pozornici, da glazbu čini više nego što ljudi misle", pojašnjava.
Iako se neki fokusiraju na energiju i adrenalin na pozornici, Maaike najviše zanimaju trenuci kada grupa nije na pozornici; "uvijek pokušavam snimiti intimnije trenutke. Imam fotografiju na kojoj je Tyler Bryant naslonjen na kauč s gitarom u rukama i svira ili snima. Na toj je fotografiji doista odlutao, to je intiman trenutak kada je u svojim mislima. Meni je to čaroban trenutak."
Da bi snimila prirodne slike grupe uz istinski osjećaj intimnosti, Maaike objašnjava važnost stapanja s grupom na turneji. Kaše da je važno kao fotograf biti nevidljiv. U trenu kada uđete u autobus, tada ste u njihovu domu. Kaže da "niste važni vi kao osoba ili fotograf. Važna je samo grupa i morate se uklopiti u tu situaciju". To se može vidjeti na emotivnoj fotografiji snimljenoj iza pozornice kada je Dennis Duijnhouwer "iskoristio trenutak u hodniku" prije velikog nastupa.
Kada pomislimo na scenu benda iza pozornice ili u autobusu za turneje, obično zamislimo potoke alkohola i kasnonoćne zabave, ali Maaike objašnjava da je stvarnost većine grupa vrlo drugačija. Glazbenici su ljudi te kao i mi susreću se sa stresom, iscrpljenošću ili bolestima, ali, kako kažu, predstava mora ići dalje.
"Jedna od mojih fotografija prikazuje Tylera Bryanta nakon nastupa. Imao je jaku gripu. Podizao si je energiju za nastup nakon kojega se samo srušio na kauč kolik je bio bolestan. Zaista sam htjela prikazati tu ljudsku stranu i težak rad koji dečki ulažu da bi stvorili čarobne nastupe za publiku."
Kao i kod svih drugih vrsta fotografija, postaviti sebe u pravom trenutku na pravo mjesta ključno je za snimanje najboljih dokumentarnih slika, a to, naravno, znači uvijek imati fotoaparat pri ruci. Za Maaike taj je fotoaparat Sony α7R III koji često uparuje s objektivom tvrtke Zeiss od 35 mm f/1,4. Takva je kombinacija lagana i dovoljno mala da se ponese bilo gdje, a odlikuje se značajkama kao što je tihi zatvarač koji omogućuje diskretno snimanje. Kada je riječ o kvaliteti slike, veliki senzor s rezolucijom od 42,4 megapiksela i široki dinamički opseg omogućuju fleksibilnost prilikom uređivanja fotografija.
Maaike koristi α7R III za snimanje crni-bijelih fotografija. "Kada gledam crno-bijelu fotografiju na zaslonu ili tražilu, sjetim se svih koncerata koje sam snimala. A to je smiješno jer snimam RAW fotografije, tek kada ih kasnije obrađujem prvi put ih vidim u boji."
"Ponekad me iznenade boje", nastavlja,"ali uvijek ću ih uređivati kad su crno-bijele, osim ako boja zaista ne dodaje nešto fotografiji." Za Maaike crna i bijela izražajnije su od boja. Objašnjava da ako snimate u boji, boje dopunjuju sliku. No kada snimate crno-bijelo, prisutna je sirova energija i emocije trenutka.
Maaike smatra važnim snimati takve trenutka daleko od blještavih svjetla pozornice. Djelomičan razlog snimanja dokumentarca, uz snimke nastupa, jest i dovršiti priču.
"Glazba uživo i dokumentarna fotografija dvije su različite stvari s vrlo različitim pristupom, ali obožavam ih. Volim pratiti grupu, pratiti cijeli proces. Ako snimate i nastupe na pozornici i dokumentarne fotografije, možete ispričati cijelu priču o grupi, a to je ono što ja želim napraviti. Pokušavam gledateljima pružiti uvid u to koliko glazba znači umjetnicima: Nadam se da tim fotografijama mogu prenijeti gledateljima koliko glazba znači meni i grupama s kojima radim."
"Kroz svoje slike želim vizualizirati čaroliju glazbe i glazbenika koji je izvode"
