Moje ime je Brendan de Clercq i ja sam irsko-francuski fotograf i umjetnik za mješovite medije i trenutno živim u Nizozemskoj. Moje zanimanje za fotografiju prenio mi je moj otac – koji je i sam bio priznati fotograf i redatelj dokumentarnih filmova. Volim snažne slike s jasnim emocionalnim izrazom, s ciljem da svojim radom dotaknem svoju publiku.

Jedna od stvari koje me inspiriraju je kada mogu drugačije pristupiti svom radu i bio sam oduševljen kada mi je bila ponuđena prilika da isprobam nove Sony E širokokutne objektive – PZ 10-20mm f/4 G, 11mm f/1.8 i 15mm f/1.4 G.

Nisam bio siguran što očekivati kada sam prvi put uzeo u ruke ove objektive, ali ono što me najviše dojmilo bile su veličina i težina – sićušni su, ali se osjećaju vrlo čvrsto u ruci. Kao fotograf 'stare škole' također sam bio vrlo sretan što 15mm f/1.4 G ima prsten za otvor blende i to je bio objektiv koji sam prvi želio isprobati.

Nikada se nisam smatrao ljubiteljem širokokutnih objektiva jer je velik dio mog rada usmjeren prema portretiranju, ali me zaintrigirala ideja širokokutnog objektiva s tako brzim otvorom blende.

Budući da sam imao tako kratke žarišne duljine, bio sam nekoliko centimetara od gitarista, ali zamućenje je bilo vrlo glatko i posebno me se dojmila oštrina na njegovim očima, čak i pri punom otvoru blende. Toliko sam se zabavio snimajući ovako da je to promijenilo moje mišljenje o širokokutnim objektivima!

Sljedeći je bio 11mm f/1.8 pa sam modele poveo van. Tako sam uživao u snimanju širom otvorenim objektivom da sam nastavio s ovim pristupom. Budući da objektiv ima širi kut, bilo je teže postići plitku dubinu polja, ali svejedno sam bio zapanjen nedostatkom izobličenja pri snimanju portreta na prilično malim udaljenostima.

Snimanje videa bilo gdje je PZ 10-20mm f/4 G došao na svoje. Fleksibilnost zumiranja bila je sjajna, ali ono što je bilo super impresivno bila je tišina i kontrola motoriziranog zumiranja. Nikad to prije nisam koristio, ali fina kontrola koju sam uspio postići bila je impresivna. Zanimalo me je vidjeti kako će funkcionirati suzbijanje odstupanja fokusa; to je nešto na što prije nisam obraćao pažnju. Kad sam usporedio objektive s nekim starijim objektivima fiksne žarišne duljine koje sam imao sa sobom, bila je to prilično primjetna razlika i prilično nepostojeća.

Nisam vidio nikakvu razliku u oštrini između sva tri objektiva, čak i kod zumiranja, što me se jako dojmilo – čak i nakon što sam skoro sve snimio pri punom otvoru blende. Odaziv fokusa također je bio vrlo brz, a budući da sam koristio Eye AF, fokus se aktivirao odmah, čak i prije nego što sam uopće mogao razmišljati o kompoziciji.

Na malom kućištu kao što je Alpha 6600, balans sa sva tri objektiva bio je savršen i nikad nisam osjetio da je fotoaparat postao težak sprijeda kao što može biti kod malih kućišta.

To je jedna od stvari koje volim kod Sony objektiva. Nikada ne moram brinuti o izvedbi, a to znači da se mogu brzo kretati i koncentrirati se na svoje subjekte umjesto da moram biti zabrinut za ishod.

Iskustvo isprobavanja ovih objektiva i snimanje s tako kompaktnom opremom bilo je osvježavajuće i vrlo zabavno. Iskreno, vratilo me u djetinjstvo kad sam prvi put uzeo fotoaparat u ruke.

Vidim se kako koristim ove leće u raznim situacijama – ulična fotografija i arhitektura mi padaju na pamet, ali uzbuđen sam koristiti ih za neke projekte pri slabom osvjetljenju, a također su me naveli na razmišljanje o isprobavanju zvjezdanih pejzaža.