Ja sam Florian Rouzic, fotograf i autor sadržaja vođen strašću prema putovanjima i vizualnom pripovijedanju. Volim snimati trenutke koji nadahnjuju ljude na bijeg, istovremeno stvarajući uspomene koje ću pamtiti.

Ovaj je projekt nastao sasvim prirodno tijekom putovanja Madeirom. Dok sam istraživao otok, poželio sam atmosferu mjesta koja sam otkrivao prenijeti iz vlastite perspektive, putem prožimajućih, filmskih slika. Moj cilj nije bio samo pokazati odredište, već i kakav je osjećaj biti tamo.

Upravo tijekom tog putovanja odlučio sam se koristiti fotoaparatom Sony Alpha 7C II. Trebalo mi je kućište fotoaparata koje se već dokazalo na mnogim veoma različitim mjestima, uključujući Island, Namibiju, Madeiru, Japan i Sjedinjene Američke Države. Ono što me najviše zanima kada putujem jest raznolikost okruženja i atmosfera na koje naiđem. Na Islandu, vulkanski krajolici djeluju sirovo i elementarno. U Namibiji su pustinje ogromne i otvorene. Na Madeiri planine i guste šume, poput Fanala, stvaraju potpuno drugačiju atmosferu. U Tokiju je pak energija mnogo urbanija, brža i ritmičnija.

Svako odredište zahtijeva drugačiji pristup. Ne pokušavam svugdje primijeniti isti stil, već se prilagođavam onome što mi mjesto prirodno pruža. Ovisno o lokaciji, možda će me privući nešto veliko i spektakularno ili pak nešto jednostavnije i minimalističko. No namjera uvijek ostaje ista: uhvatiti osjećaj otkrivanja.

Radne značajke opreme: Sony Alpha 7C II

Sony Alpha 7C II brzo se dokazao na terenu. Lagan je, kompaktan i svestran, što je značilo da sam ga mogao upotrebljavati u raznim situacijama bez pretjeranog razmišljanja o opremi. To mi je omogućilo da ostanem fokusiran na sliku.

Omogućio mi je glatkiji tijek rada, a istovremeno zadržao izvrsnu kvalitetu slike i fotografija i videozapisa. Na terenu je bio vrlo pouzdan, čak i u uvjetima koji su ponekad bili izazovni, bilo da sam imao posla s promjenama osvjetljenja, pokretom ili nepredvidljivijim okruženjima.

Ono što me se najviše dojmilo bili su njegova responzivnost i preciznost automatskog fokusiranja. Obje značajke omogućile su mi da ostanem usredotočen na trenutak, a ne na tehničku stranu snimanja. Njegova rezolucija također mi je dala istinsku slobodu u postprodukciji, posebno prilikom obrezivanja ili usavršavanja kompozicije bez narušavanja kvalitete slike.

Zahvaljujući kompaktnom formatu mi je pak uvijek mogao biti nadohvat ruke, što uistinu mijenja način na koji svakodnevno fotografiram.

Tehnička i filmska izvedba

Na Madeiri sam uglavnom radio s objektivom FE 20-70mm f/4 G. Pružio mi je veliku fleksibilnost na terenu, što mi je omogućilo jednostavno prebacivanje između širokokutnih snimki i detaljnijih kompozicija.

Danas se uglavnom koristim objektivom FE 24-70mm f/2.8 GM II koji uvijek nosim sa sobom, bilo da putujem ili radim na projektu. Žarišna duljina od 24 mm omogućuje mi da snimim krajolike u cijelosti, a istovremeno mi pruža fleksibilnost da brzo reagiram kada se prizor promijeni.

Glavna snimka ovog projekta duga je ekspozicija snimljena na Madeiri. Na njoj automobil prolazi prizorom i ostavlja crveni trag kroz kadar. Za ovakvu vrstu slike najvažnije je biti spreman aktivirati zatvarač u pravom trenutku. U tome mi Alpha 7C II stvarno pomaže: omogućuje mi da nisam opterećen teškom opremom, brzo se krećem i izbjegnem propuštanje trenutka.

Umijeće i savjeti

Želio bih da ovaj projekt na gledatelje ostavi dojam putovanja i otkrića, i to ne nužno s jednom određenom slikom na umu, već sa željom za bijegom, istraživanjem i drugačijim načinom razmišljanja.

U budućnosti vidim Alpha ekosustav kao nešto što mi omogućuje još jednostavnije prebacivanje između fotografija i videozapisa, bez prekidanja tijeka rada. Ideja je zadržati tu slobodu na terenu i moći se brzo prilagoditi svakoj situaciji.

Za autore koji žele razviti vlastiti stil mislim da je najvažnije poznavati kućište fotoaparata i unaprijed ga konfigurirati. Mogućnost prebacivanja s fotografija na videozapise uz zadržavanje spremljenih postavki štedi mi mnogo vremena i pomaže mi da izbjegnem propuštanje određenih prizora.

Osim tehnike, moja glavna preporuka bila bi da ne pokušavate forsirati stil. On se razvija s vremenom, kroz način na koji promatrate, tumačite i pričate priču o onome što vidite.