Putovanja svijetom radi fotografiranja divljih životinja odvela su Michaela Schaakea do nekih od najnevjerojatnijih mjesta na svijetu, a cijelo je to vrijeme njegova strast za pejzažnom fotografijom rasla.

“Pokreće me radoznalost", kaže, “koja me vuče da izađem i vidim nove pejzaže i istražujem stvari. Znam da nisam prva osoba koja je otkrila tu lokaciju, ali meni je to prvi put, i to u meni stvara uzbuđenje.“

“Kad sam se počeo baviti fotografijom kao hobijem”, priča nam Michael, “bio sam usredotočen uglavnom na snimanje divljih životinja, ali kako sam putovao, osobito sjevernom Europom i Skandinavijom, sve sam se više orijentirao na pejzaže, no to je u potpunosti ovisilo o mjestu na kojem sam se nalazio. Ove godine planiram otići u Južnoafričku Republiku, Namibiju ili Bocvanu pa će mi fotografiranje divljih životinja opet biti u fokusu – sve ovisi o destinaciji na koju putujem.”

Bilo da fotografira divlje životinje ili pejzaže, dio Michaelove motivacije potječe od otkrivanja nečega novog i pustolovina koje to donosi. “Uvijek tražim samotna mjesta”, kaže. “Volim biti tamo gdje nema buke i gdje možete čuti samo vjetar, a ako vam se posreći, i ugledati poneku divlju životinju – to me očarava.”

Za Michaela je doživljaj takvih trenutaka ono što je promijenilo način na koji promatra prirodu. “To je čudesno”, kaže on. “Danas primjećujem stvari koje prije 10 godina ne bih i često mislim koliko sreće imam s trenucima koje uspijevam uhvatiti, ali ako provodite mnogo vremena na otvorenom i držite oči otvorenima, razlog tome nije samo sreća, nego i promatranje svega oko sebe.”

Drugi prirodni element koji Michael obožava zabilježiti jesu dramatični vremenski uvjeti, nešto što je upoznao putujući sjevernom Europom. “Vrijeme se mijenja vrlo brzo i to je doista nevjerojatan prizor, stoga izlazim bez obzira na uvjete – uvijek će ondje biti nečega posebnog. Čak i ako ste negdje bili već 20 puta, svaki se dan svjetlo i scena mogu posve promijeniti, a tada uspijevam snimiti prizore na koje sam najponosniji.”

Kad je u pitanju oprema za fotoaparat, Michael u ovisnosti o onome što snima koristi niz objektiva tvrtke Sony, koje kombinira s fotoaparatima Sony α7R III ili α9. 

“Za pejzaže uvijek koristim Sony α7R III zbog njegove nevjerojatne razlučivosti od 42,4 megapiksela”, objašnjava on. “Ponekad ga upotrebljavam i kada snimam životinje na paši, kada nema mnogo kretanja.” Potom dodaje: “No ako se kreću, prebacujem se na α9. Sve je na modelu α9 brzo – autofokus, brzina kontinuiranog snimanja, brzina zapisivanja u memoriju, sve. Stoga je kada trebam brzinu α9 onaj komad opreme na koji se najviše oslanjam.”

Kad je riječ o objektivima, Michael bira one koji su mu najpraktičniji kada putuje ili hoda. “Kad sam u pokretu, najvažniji su mi veličina i masa, zato često koristim OSS objektiv FE 24-105 mm f/4 G”, kaže, “i on je fantastičan u kombinaciji s mojim fotoaparatom α7R III od 42,4 megapiksela .”

Kada odlazi na dulje hodnje ili putovanja, Michael sa sobom nosi i OSS objektiv FE 70-300 mm f/4.5-5.6 G, i ta su mu dva modela dovoljno lagana da ih nosi cijeli dan i da mu uz njih ne bude potrebno ništa drugo. Povremeno će ponijeti i FE 16-35 mm f/4 jer je to odličan objektiv za pejzaže, a pri postavci f/8 je i iznimno oštar.

Kad je pak riječ o snimanju divljih životinja, najbolji alat za obavljanje posla jest OSS objektiv FE 100-400 mm GM. “Upotrebljavam ga s konverterom od 1,4x”, objašnjava. “Objektiv od 100-400 mm možda je veći i teži od ostalih iz mog kompleta, ali je neizostavan za divlje životinje, a kvaliteta slike je nevjerojatna.”

Dugo hodanje u često mrzlim vremenskim uvjetima sjeverne Europe ili podnošenje intenzivne vrućine safarija u Africi radi snimanja fotografija možda nisu svačija vizija zabave, ali Michael ih doista tako doživljava, a pustolovina je neizostavan dio stvaranja i priče iza fotografije.

“Ono što doista volim kod pejzažne fotografije jest pokazivanje lokacija ljudima i pričanje priče koja stoji iza nje”, objašnjava. “Volim svoje doživljaje podijeliti s drugima, a sada je s društvenim medijima to još lakše. Zato su mi najdraže slike one na kojima je nešto što pamtim i u čijoj je pozadini cijela priča – to ih čini meni tako posebnima.”