Istraživanje dramatične ljepote prirode

Putovanja svijetom radi fotografiranja divljih životinja odvela su Michaela Schaakea do nekih od najnevjerojatnijih mjesta na svijetu, a cijelo je to vrijeme njegova strast za pejzažnom fotografijom rasla.

“Kad sam se počeo baviti fotografijom kao hobijem”, priča nam Michael, “bio sam usredotočen uglavnom na snimanje divljih životinja, ali kako sam putovao, osobito sjevernom Europom i Skandinavijom, sve sam se više orijentirao na pejzaže, no to je u potpunosti ovisilo o mjestu na kojem sam se nalazio. Ove godine planiram otići u Južnoafričku Republiku, Namibiju ili Bocvanu pa će mi fotografiranje divljih životinja opet biti u fokusu – sve ovisi o destinaciji na koju putujem.”

Bilo da fotografira divlje životinje ili pejzaže, dio Michaelove motivacije potječe od otkrivanja nečega novog i pustolovina koje to donosi. “Uvijek tražim samotna mjesta”, kaže. “Volim biti tamo gdje nema buke i gdje možete čuti samo vjetar, a ako vam se posreći, i ugledati poneku divlju životinju – to me očarava.”

Za Michaela je doživljaj takvih trenutaka ono što je promijenilo način na koji promatra prirodu. “To je čudesno”, kaže on. “Danas primjećujem stvari koje prije 10 godina ne bih i često mislim koliko sreće imam s trenucima koje uspijevam uhvatiti, ali ako provodite mnogo vremena na otvorenom i držite oči otvorenima, razlog tome nije samo sreća, nego i promatranje svega oko sebe.”

Drugi prirodni element koji Michael obožava zabilježiti jesu dramatični vremenski uvjeti, nešto što je upoznao putujući sjevernom Europom. “Vrijeme se mijenja vrlo brzo i to je doista nevjerojatan prizor, stoga izlazim bez obzira na uvjete – uvijek će ondje biti nečega posebnog. Čak i ako ste negdje bili već 20 puta, svaki se dan svjetlo i scena mogu posve promijeniti, a tada uspijevam snimiti prizore na koje sam najponosniji.”

Kad je u pitanju oprema za fotoaparat, Michael u ovisnosti o onome što snima koristi niz objektiva tvrtke Sony, koje kombinira s fotoaparatima Sony α7R III ili α9.

Kad je riječ o objektivima, Michael bira one koji su mu najpraktičniji kada putuje ili hoda. “Kad sam u pokretu, najvažniji su mi veličina i masa, zato često koristim OSS objektiv FE 24-105 mm f/4 G”, kaže, “i on je fantastičan u kombinaciji s mojim fotoaparatom α7R III od 42,4 megapiksela .”

Kada odlazi na dulje hodnje ili putovanja, Michael sa sobom nosi i OSS objektiv FE 70-300 mm f/4.5-5.6 G, i ta su mu dva modela dovoljno lagana da ih nosi cijeli dan i da mu uz njih ne bude potrebno ništa drugo. Povremeno će ponijeti i FE 16-35 mm f/4 jer je to odličan objektiv za pejzaže, a pri postavci f/8 je i iznimno oštar.

Kad je pak riječ o snimanju divljih životinja, najbolji alat za obavljanje posla jest OSS objektiv FE 100-400 mm GM. “Upotrebljavam ga s konverterom od 1,4x”, objašnjava. “Objektiv od 100-400 mm možda je veći i teži od ostalih iz mog kompleta, ali je neizostavan za divlje životinje, a kvaliteta slike je nevjerojatna.”

Dugo hodanje u često mrzlim vremenskim uvjetima sjeverne Europe ili podnošenje intenzivne vrućine safarija u Africi radi snimanja fotografija možda nisu svačija vizija zabave, ali Michael ih doista tako doživljava, a pustolovina je neizostavan dio stvaranja i priče iza fotografije.

“Ono što doista volim kod pejzažne fotografije jest pokazivanje lokacija ljudima i pričanje priče koja stoji iza nje”, objašnjava. “Volim svoje doživljaje podijeliti s drugima, a sada je s društvenim medijima to još lakše. Zato su mi najdraže slike one na kojima je nešto što pamtim i u čijoj je pozadini cijela priča – to ih čini meni tako posebnima.”