„Trenutak kada sam shvatio da želim ići u Nepal bi je vrlo jasan”, prisjeća se Tolis Fragoudis, „tijekom mog višemjesečnog putovanja Indijom dok sam snimao film našao sam se u gradiću u podnožju Himalaja. Jedne sam se noći vraćao kući preko malog visećeg mosta preko Gangesa. U jedan ujutro gledajući kako se vjetar spušta s planina osjetio sam kako me dodiruje dah Himalaja. To je trajalo svega nekoliko sekundi, ali imalo je veliki utjecaj na mene – morao sam se vratiti i dokumentirati to”.
Tolis je iskusan putnik i proputovao je Meksiko i Srednju Ameriku, a fotografija je postala sastavni dio njegovih putovanja. Stvari su se odvijale prirodnim putem, kazao je. „Nisam planirao zarađivati na fotografijama i kad su me pitali, odbijao sam i pomisao na to. Fotografijom sam se bavio iz užitka i to je bio sastavni dio istraživanja drugih svjetova”.
To je znatno utjecalo na njegov stil snimanja, za koji tvrdi da se oslanja jednostavno na slobodno izražavanje vlastite kreativnosti. „Odbacujem sve”, kazao je Tolis, „i nemam nikakve zahtjeve ni očekivanja, samo uzmem fotoaparat i prepustim se. Tako znam da mogu prenijeti suštinu nekog mjesta, krajolika ili ljudi koji tamo žive”.
Za neometan tijek rada potrebna je sloboda, a Sonyjevi su fotoaparati između ostalog privlačni, tvrdi Tolis, jer je jednostavno kretati se s njima. „Fotoaparati kao što su α7S II i α7R II, koje sam koristio u Nepalu, nude brojne mogućnosti”, objasnio je, „a pritom su lagani. Težina je bitna zbog dugotrajnog hodanja koje vas očekuje, pa se računa svaki gram kojeg se uspijete riješiti. Sa sobom nosim i stativ, dron i kardan za videosnimanja, pa se težina nagomila. I ne zaboravite da je težina još važnija u planinama na visini od 5000, kada svakim korakom gubite dah. Fotoaparat će i dalje snimati odlične fotografije, ali vi ćete morati nastaviti hodati”!
Druga stvar koja Tolisu pomaže da se prepusti doživljaju jest to što Sonyjeva oprema koju koristi nije zastrašujuća kao neki veći DSLR-ovi. Na primjer, prilikom snimanja izražajnih portreta tijekom putovanja Nepalom otkrio je da se „ljudi ponašaju prirodnije nego kada koristite veći DSLR”, objasnio je, „pa znate da snimate manje namještenu fotografiju. Ne doživljavaju vas toliko kao profesionalca i možete biti anonimniji i stopiti se s trenutnim okruženjem”.
Odličan je primjer Tolisov fantastični portret sadhua odjevenog u narančasto u hramu Pashupatinath u Katmanduu. „Došli su na hodočašće iz svih dijelova Indije i Nepala”, kazao je, „i neki od njih su prevaranti i traže novac, a posebice ako misle da ste profesionalni fotograf. Ali razgovarao sam s jednim čovjekom i povezali smo se, pa mi je sa zadovoljstvom dopustio da ga snimim.”
Dok je tijekom putovanja snimao portrete, Tolisu su bile potrebne prednosti vrhunskih značajki fokusiranja i ekspozicije fotoaparata α7R II i α7S te mogućnost reagiranja i prilagodbe svog tečnog stila. „Portret žene snimljen je u maloj zamračenoj kolibi”, kazao je, „u koju sam pozvan na večeru. Kao i druge snimke s mojih putovanja, i ova je snimljena samo uz prirodnu svjetlost, koja je dopirala kroz vrata, pa sam snimao uz ISO 3200 i f/1,4 s objektivom FE 35 mm f/1,4 ZA da bih dobio odgovarajuću ekspoziciju. No α7R II tako dobro kontrolira šum da se jedva primjećuje”.
Tolisu je za snimanje kontrastnih prizora važna i prilagodljivost, pa je dodao: „Uvijek samo želim ostati u trenutku, ne razmišljati previše o fotoaparatu i jednostavno imati povjerenja u njegove mogućnosti”.
Pogledajte, primjerice, ovu fotografiju hrama Bauddhanath u Katmanduu. „Tri sam dana ostao u blizini hrama”, kazao je Tolis, „da bih čekao odgovarajuću svjetlost. Volim snimati nasuprot svjetlosti jer je to odličan način prenošenja emocija, pa sam morao imati pouzdanu opremu. Znao sam da se dinamički raspon fotoaparata α7R II može nositi sa Suncem iza hrama i da će se vidjeti i svijetli i tamni dijelovi hrama, dok bi uz neki drugi fotoaparat hram vjerojatno bio pretaman ili bi se izgubili detalji”.
Tolis želi da njegovi projekti s putovanja pridonesu širenju svijesti o očuvanju okoliša. „Svijest se može širiti na različite načine”, objasnio je, „ali ja putujem da bih stvarao i pričao priče o krajolicima i ljudima zahvaljujući kojima je naš planet tako prekrasan. Uvjeren sam da ljudi ne žele uništiti nešto što je tako prekrasno i blagotvorno djeluje na duh i tijelo”.
Kako će po Tolisovu mišljenju ta fotografija pridonijeti očuvanju okoliša? „Po mom mišljenju, što više doprinesem širenju svijesti o ljepoti našeg planeta, to je veća vjerojatnost da će ga ljudi očuvati. Sa svime smo povezani i o njemu ovisi naša dobrobit”.
"Jedini mi je cilj u potpunosti iskoristiti svoj potencijal u životu"
