Oduvijek su me fascinirali priroda i živa bića, a posebice sitni detalji koji se ne vide golim okom. Jedno od područja za koje sam se specijalizirao kao fotograf divljih životinja jesu ekstremne makrofotografije. To je vrlo zahtjevna vrsta fotografija, za koju je potrebno mnogo upornosti i strpljenja, ali htio bih objasniti što radim i kako to radim.
Snimanje na terenu
Najčešći su problem vremenski uvjeti. Uvijek uzimam u obzir učinak vremenskih prilika. Za ekstremne makrofotografije koristim tehniku pod nazivom fokusiranje u nizu, koja podrazumijeva snimanje više slika istog objekta, pa i najmanji pokret može utjecati na konačni rezultat. Vjetar je zato moj najgori neprijatelj i jednostavno ne mogu snimati ako puše vjetar.
Uvijek snimam rano ujutro. Noću kukci ulaze u stanje hibernacije. Aktivni postaju tek kada ih sunce zagrije, pa je to odlično vrijeme za njihovo snimanje – tada se vjerojatno neće uopće micati, što je savršeno za moje potrebe.
Uz to, ne žurim prilikom pronalaženja odgovarajuće kompozicije i pozadine, koje ovise o bojama u prizoru. Posebice obraćam pozornost na stvari kao što je jutarnja rosa na travi. Kada ima sunčeve svjetlosti, sićušne kapljice vode mogu proizvesti prekrasan kružni bokeh u pozadini.
Oprema
Snimam fotoaparatom Sony α7R III s fantastičnom rezolucijom od 42,4 megapiksela. Osim što ima visoku rezoluciju, α7R III nema zrcalo i ima mogućnost korištenja elektroničkog okidača, pa nema pokretnih dijelova koji bi stvarali vibracije. Vibracije su noćna mora za snimatelje makrofotografija.
Kada je riječ o osvjetljenju, vrlo rijetko koristim bljeskalicu. Više volim koristiti prirodnu svjetlost i ponekad koristim reflektor da bih malo osvijetlio sjene.
Uvijek ručno fokusiram i koristim prednosti značajke fokusiranja uz isticanje vršnih boja fotoaparata α7R III. Ta značajka ističe rubove na slici koji su u fokusu. Mogu postaviti različite boje za isticanje vršnih boja – žutu, crvenu ili bijelu da bi se vršne boje isticale u odnosu na boje objekta snimanja.
Prilikom podešavanja ekspozicije potrebno je što bolje uravnotežiti brzinu zatvarača, otvor blende i osjetljivost. Ako uvjeti dopuštaju snimanje uz malu brzinu zatvarača, koristit ću osjetljivost ISO 100 da bih dobio najbolju moguću kvalitetu slike. Dobro je što α7R III po potrebi omogućuje postavljanje osjetljivosti na veću ISO vrijednost uz zadržavanje detaljnosti. Otvor blende varira, ali obično snimam uz blendu negdje između f/8 i f/13, a ponekad koristim i produžetak cijevi da bih dodatno smanjio ulazak svjetlosti i postigao još veće uvećanje.
Fokusiranje u nizu
S obzirom na to da je dubina polja makro fotografija vrlo plitka – čak i kada koristim razmjerno mali otvor blende – koristim fokusiranje u nizu, pri čemu kombiniram niz slika snimljenih s raznim točkama fokusa na objektu. Time se jamči da je objekt oštar po cijeloj dubini.
U tu svrhu koristim tračnice za elektroničko makro fotografiranje te iznimno stabilan stalak. Te motorizirane tračnice pomiču fotoaparat u pomacima koji se mjere mikronima. Pomoću jednog kontrolera postavljam ukupni pomak i broj koraka koji želim napraviti. Nakon svakog koraka ili pomaka fotoaparat snima sliku.
Na taj način katkad snimim više od 100 ili 200 slika, pa zato objekt snimanja mora biti savršeno nepokretan i ne smije biti vjetra. I najmanji pomak objekta snimanja može uništiti cijeli niz. Zato uvijek gledam zaslon s pregledom uživo fotoaparata α7R III i provjeravam je li došlo i do najmanjeg pomaka između slika. Moram biti iznimno strpljiv i svaki put snimim više od jednog niza. Jedan je od trikova zaštititi objekt snimanja od vjetra malim šatorom ili nečim sličnim.
Nakon što snimim slike, kombiniranim ih u jednu sliku pomoću softvera. Koristim specijalizirani softver – Zerene Stacker – ali niz slika možete kombinirati u jednu sliku pomoću većine programa za uređivanje fotografija dostupnih na tržištu.
Nekoliko savjeta za kraj
"Uvijek pokušavam postići da moje fotografije izgledaju još bolje, ma koliko vremena i napora to tražilo"
