Kako I snimati | glazbu uživo

Dok snimam fotografije koje mi trebaju, moram paziti i na druge ljude. Kao prvo, same izvođače. Kada snimate iza pozornice morate znati kada prestati snimati. U redu je snimit nekoliko fotografija pjevača dok bira odjeću za nastup, ali nije lijepo pet minuta oblijetati kao osa

Važna je i publika. Zaklanjanjem pogleda kvarite ugođaj nekome tko je platio ulaznicu. Morate poštivati druge ljude i ja uvijek najprije pitam za dopuštenje. Ako nekome nakratko zaklonim pogled, uvijek se okrenem, ispričam i zahvalim. Malo ljubaznosti nikad nije naodmet.

Što se drugih fotografa tiče, ako sam na cijeloj turneji, neću se spuštati pred pozornicu za prve tri pjesme. Novinski fotografi imaju te tri pjesme da dobiju najbolje moguće snimke, pa ne bi bilo pošteno od mene da budem još jedan koji smeta. Umjesto toga te tri pjesme koristim kao kreativnu priliku da pronađem jedinstveno mjesto u tom prostoru. Snimanje slike Zbog čega mi je, dakle, neka slika iskreno uzbudljiva? To je u osnovi svaka slika koja predočuje energiju svirke. Tražim načina da predočim energiju u prostoriji. To često može značiti snimanje kroz gomilu jer, na koncu, bez ljudi to bi mogla biti i samo snimka produkcijske probe. Nema pravila za to, radi se o tome da gledate kroz tražilo i jednostavno osjetite kada je prizor dobar. Što to više radite, sve više se pretvara u instinkt.

Kamere i objektivi – što koristiti i kada

Uvijek nosim dva fotoaparata oko vrata, Sony α7R III i α7S II. Snimit ću mnogo fotografija s fotoaparatom α7R III. Njegov 42,2-megapikselni senzor pruža mi detaljne fotografije i vrlo je dobar u uvjetima slabog osvjetljenja. No kada je osvjetljenje vrlo slabo, koristim α7S II. Ima senzor niže rezolucije, ali mogu snimati uz višu osjetljivost bez mnogo šuma na fotografiji.

U kompletu dolaze četiri objektiva – objektiv 24 – 70 mm f/2,8 GM, koji je obično postavljen na jedan od fotoaparata, zatim objektiv 85 mm f/1,4 GM ili objektiv 70 – 200 mm f/2,8 GM na drugom. U torbi će mi biti objektiv 12 – 24 mm f/4 G za širokokutne snimke. Ti objektivi pokrivaju sve što mi je potrebno za snimanje koncerta.

Ako snimam jedan koncert, a ne turneju, objektiv 24 – 70 mm f/2,8 GM odličan je za fotoaparat. Cijelu noć mogu snimati samo s tim objektivom. No kada snimam turneju i već imam snimke nekoliko noći, ponekad ću koristiti samo objektiv 85 mm f/1,4. Ograničavanje sebe na samo jedan objektiv je zanimljivo jer počnem fokusirati se na detalje i tražim kreativnije načine snimanja.

Objektiv 85 mm f/1,4 GM odličan je kada je osvjetljenje slabo. Nedavno sam se zaljubio u Eye-AF fotoaparata α7R III, posebno kada koristim objektiv 85 mm GM široko otvoren pri f/1.4. Novo ažuriranje omogućuje stalno traženje očiju, stoga su sve fotografije s pjevačem u fokusu, a ne njegove trepavice ili nos ili pak mikrofon ispred lica. To je revolucionarna značajka.

Fokusiranje Prebacujem se s automatskog na ručno fokusiranje i obratno. Ručno fokusiranje kreativan je izbor. Možda, primjerice, želim da žice gitare budu kristalno jasne, a da pjevač u pozadini bude tek lako prepoznatljivo zamućenje. Radi toga koristim sve prednosti značajke Focus Peaking, koja mi pomaže i kada koristim starije ručne objektive. Postavljam i prilagođeni gumb za aktivaciju i uvećanje slike. Mogu uživo ulaziti u sliku i mijenjati fokus, što je važno kada imate visoku rezoluciju fotoaparata α7R III. Ekspozicija Uvijek koristim fotoaparat s potpuno ručnom prilagodbom ekspozicije. Volim cijelo vrijeme imati kontrolu nad zatvaračem, otvorom blende i ISO osjetljivošću. Otvor blende koji odaberem ovisi o komercijalnim i tehničkim uvjetima. Ako, na primjer, pokušavam snimiti poster za turneju, moram se pobrinuti da su u fokusu svi članovi benda, pa ću radije snimati s f/5,6 nego s f/2,8 ili f/1,4. Kada se radi o brzini zatvarača, morate uzeti u obzir zamućenje uslijed pokreta izvođača. Najsporije prihvatljivo snimanje za mene je 1/160 s jer želim kristalno jasnu sliku. Naravno, zamućenje uslijed pokreta može biti umjetnički odabir, pa u tim slučajevima mogu uvelike smanjiti brzinu kako bih, primjerice, postigao zamućenje uslijed pokreta na bubnjevima ili žicama.

Nekoliko je ključnih stvari ovisnih o snimci, ali lice izvođača obično je najvažnije. I α7R III i α7S II daju mi mnogo prostora kada je riječ o potiskivanju detalja sjena prilikom uređivanja RAW datoteka, stoga je moje opće pravilo da izbjegavam izrezane svijetle tonove. Koristim histogram kao pomoć pri provjeri ekspozicije svijetlih dijelova prije snimanja. Uvijek bih radije imao više sjene bez gubitka svijetlih dijelova, ali katkad nema pomoći. Ne smeta me kada se istaknu neobična točka ili reflektor,ali kada se pojavi veliko prazno područje, u potpunosti ću to izbjegavati. Učinkovitije je potisnuti sjene, nego svijetle dijelove.