Bonton

Dok snimam fotografije koje mi trebaju, moram paziti i na druge ljude. Kao prvo, same izvođače. Kada snimate iza pozornice morate znati kada prestati snimati. U redu je snimit nekoliko fotografija pjevača dok bira odjeću za nastup, ali nije lijepo pet minuta oblijetati kao osa

Važna je i publika. Zaklanjanjem pogleda kvarite ugođaj nekome tko je platio ulaznicu. Morate poštivati druge ljude i ja uvijek najprije pitam za dopuštenje. Ako nekome nakratko zaklonim pogled, uvijek se okrenem, ispričam i zahvalim. Malo ljubaznosti nikad nije naodmet.

Ako sam na cijeloj turneji, neću ići među publiku tijekom prve tri pjesme. Fotografi raznih medija imaju na raspolaganju samo te tri pjesme da snime najbolje moguće fotografije, stoga nije u redu da ondje zauzimam mjesto. Umjesto toga, te tri pjesme vidim kao kreativnu priliku za pronalaženje jedinstvenog mjesta na koncertu.

Snimanje fotografije

Što čini fotografiju koja me oduševljava?

U osnovi, svaka koja prikazuje energiju koncerta. Tražim načine da prikažem energiju u prostoriji. To često može značiti i snimanje kroz publiku, uostalom, bez publike to bila samo snimka s probe. Nema pravila. Sve se svodi na gledanje kroz tražilo i osjećaj za trenutak. Što više to radite, to postaje instinktivnije.

Kamere i objektivi – što koristiti i kada

Uvijek nosim dva fotoaparata oko vrata, Sony α7R III i α7S II. Snimit ću mnogo fotografija s fotoaparatom α7R III. Njegov 42,2-megapikselni senzor pruža mi detaljne fotografije i vrlo je dobar u uvjetima slabog osvjetljenja. No kada je osvjetljenje vrlo slabo, koristim α7S II. Ima senzor niže rezolucije, ali mogu snimati uz višu osjetljivost bez mnogo šuma na fotografiji.

U kompletu dolaze četiri objektiva – objektiv 24 – 70 mm f/2,8 GM, koji je obično postavljen na jedan od fotoaparata, zatim objektiv 85 mm f/1,4 GM ili objektiv 70 – 200 mm f/2,8 GM na drugom. U torbi će mi biti objektiv 12 – 24 mm f/4 G za širokokutne snimke. Ti objektivi pokrivaju sve što mi je potrebno za snimanje koncerta.

Ako snimam jedan koncert, a ne turneju, objektiv 24 – 70 mm f/2,8 GM odličan je za fotoaparat. Cijelu noć mogu snimati samo s tim objektivom. No kada snimam turneju i već imam snimke nekoliko noći, ponekad ću koristiti samo objektiv 85 mm f/1,4. Ograničavanje sebe na samo jedan objektiv je zanimljivo jer počnem fokusirati se na detalje i tražim kreativnije načine snimanja.

Objektiv 85 mm f/1,4 GM odličan je kada je osvjetljenje slabo. Nedavno sam se zaljubio u Eye-AF fotoaparata α7R III, posebno kada koristim objektiv 85 mm GM široko otvoren pri f/1.4. Novo ažuriranje omogućuje stalno traženje očiju, stoga su sve fotografije s pjevačem u fokusu, a ne njegove trepavice ili nos ili pak mikrofon ispred lica. To je revolucionarna značajka.

Fokusiranje

Naizmjenično koristim automatsko i ručno fokusiranje. Korištenje ručnog fokusiranja kreativni je odabir. Možda želim oštro snimiti žice na gitari,a pjevač da bude lako prepoznatljiv i zamućen u pozadini. Da bih to učinio, iskoristit ću značajku Vršne vrijednosti fokusa, koja pomaže i kada koristim starije ručne objektive. Postavio sam i prilagođeni gumb radi aktiviranja i povećavanja slike. Mogu odmah vidjeti sliku i provjeriti fokus, što je važno kada koristim visoku rezoluciju fotoaparata α7R III.
 

Ekspozicija

Fotoaparat uvijek koristim uz potpuno ručnu prilagodbu ekspozicije. Volim u svakom trenutku imati kontrolu nad zatvaračem, otvorom blende i ISO osjetljivošću. Odabir otvora blende ovisi o komercijalnim i tehničkim razlozima. Ako, na primjer, pokušavam snimiti poster za turneju, moram biti siguran da je svaki član grupe u fokusu, stoga ću radije koristiti f/5,6, a ne f/2,8 ili f/1,4.

Kada je riječ o brzini zatvarača, u obzir morate uzeti zamućenje uslijed pokreta prilikom kretanja izvođača. Najsporije koje mogu koristiti, a da budem siguran u kvalitetu i oštrinu slike, jest 1/160 s. Zamućenje prilikom kretanja može biti umjetnički odabir, naravno, ali u tim slučajevima mogu ići na još nižu opciju da bih snimio pokrete na bubnjevima ili gitarama.
 

Zašto koristim ekspoziciju? 

Nekoliko je ključnih stvari ovisnih o snimci, ali lice izvođača obično je najvažnije. I α7R III i α7S II daju mi mnogo prostora kada je riječ o potiskivanju detalja sjena prilikom uređivanja RAW datoteka, stoga je moje opće pravilo da izbjegavam izrezane svijetle tonove. Koristim histogram kao pomoć pri provjeri ekspozicije svijetlih dijelova prije snimanja. Uvijek bih radije imao više sjene bez gubitka svijetlih dijelova, ali katkad nema pomoći. Ne smeta me kada se istaknu neobična točka ili reflektor,ali kada se pojavi veliko prazno područje, u potpunosti ću to izbjegavati. Učinkovitije je potisnuti sjene, nego svijetle dijelove.