Budući da živi u jednom od najnevjerojatnijih krajolika svijeta, Páll Stefánsson uvijek nosi fotoaparat sa sobom; često je to njegov omiljeni Sony Alpha 7R III s jednim od vrhunskih objektiva, ali upotrebljava i druge fotoaparate Alpha. Zbog posla zalazi u najudaljenije krajeve otoka. I dok smo razgovarali s njim o tim slikama, stajao je na litici na kojoj 15 sati nije vidio nijednu drugu osobu, čak ni automobil. Srećom, nakon što je prošetao da bi pronašao signal za mobitel, uspio nam je ispričati nešto o svojim omiljenim fotografijama domovine.
„Kad snimam fotografije iz zraka, volim doći doista blizu da bih dobio apstraktne slike. Preletio sam preko ovog mjesta nekoliko puta u ljeto, ali sam znao da se želim vratiti u zimu i snimiti prekrasan kontrast između snježnobijelog tla, crnih vulkanskih stijena i svijetloplave vode ledenjaka.
Pri snimanju fotografija iz zraka najteže je to što morate upotrebljavati vrlo veliku brzinu zatvarača radi kompenzacije kretanja i vibracija zrakoplova. Za ovaj bliski kadar upotrijebio sam objektiv Sony FE 85 mm f/1,4 GM i morao sam otvoriti prozor zrakoplova da bih snimao kroz njega! Morate brzo razmišljati i znati kakvu fotografiju želite snimiti i prije snimanja. Na toj visini tijekom ledene zime ruke vam se brzo jako ohlade. Dok ste usredotočeni na fotografiranje, ne razmišljate o tome, ali kasnije shvatite da se smrzavate.
„Ova je fotografija zanimljiva za Reykjavik. Snijeg je bio kao sag; izašao sam van i oduševio sam se – nisam mogao voziti jer je na tlu bilo oko 60 cm snijega. Znao sam da se moram popeti više da bih to snimio, pa sam nazvao svećenika i pitao ga može li mi otvoriti katedralu da se popnem na vrh tornja.” „Bilo je rano i sunce je tek izlazilo, pa sam uspio uhvatiti dugu sjenu poznate katedrale koja se protezala gradom. No to je, zapravo, bila puka sreća; prvotna mi je namjera bila snimiti bijeli snježni pokrivač koji je izbrisao svu boju iz grada.” „Fotografiju sam snimio fotoaparatom Sony Alpha 7R II i objektivom od 50mm f/1,4 – samo sam to ponio sa sobom. Nikad se ne koristim objektivima za zumiranje jer mi fiksna žarišna duljina omogućuje da se doista usredotočim na sliku i kompoziciju.”
„Obožavam snimati fotografije tijekom najkraćeg dana u godini. Ljudi ponekad zaborave da je sredinom prosinca na Islandu mrak 21 sat dnevno, a ova je fotografija snimljena oko podneva. Sunce jedva izađe, a onda odmah počne zalaziti, pa je svjetlo tijekom tih nekoliko sati vrlo blago.” „Ovu fotografiju nisam planirao. Odabrao sam lokaciju i htio sam pokušati snimiti nešto fotoaparatom Alpha 7R II. Dok sam bio ondje, primijetio sam konje i otoke u pozadini te je od svega skupa, zahvaljujući tom podnevnom svjetlu, nastala prekrasna slika.”
„Ova je fotografija snimljena fotoaparatom Alpha 7R III i objektivom FE 24 mm f/1,4 GM. Pri fotografiranju u ledenim špiljama potreban vam je širokokutni objektiv jer je prostor vrlo malen. Smatram da je žarišna duljina od 24 mm najprikladnija jer nije preširoka, pa imate osjećaj prostora.” „Fotoaparat sam montirao na tronožac u ledenim špiljama jer je unutra bilo jako mračno. Svjetlo koje vidite da prodire prirodno je svjetlo koje se probija kroz led ledenjaka.” „U daljini se na fotografiji vidi vodič. Mislim da je to važno jer se time daje osjećaj mjerila; bez čovjeka u prizoru nemate pojam o tome koliko su prostrane te ledene špilje. Stvara ih topljenje leda s ledenjaka, čime nastaju rječice koje si probijaju put kroz ledenjak. Mene u njima fascinira zvuk; tako je tiho i vrlo neobično. Povremeno čujete pucketanje i pucanje leda, pa vas to prestraši jer ne želite da se na vas sruše stotine tona leda.” „Stvarno mislim da sam sretan što mi je Island dom i želim da drugi putuju sa mnom. No glavni mi je cilj ipak snimati lijepe fotografije!”
"Moja fotografija, poput vjetra, ovisi o smjeru kretanja. Više od svega volim izazove, čak i one male"
