Na hladnoći

Zime su u Kirgistanu teške. Temperatura se noću može spustiti do -35 °C, a okruženje je Frederika Buyckxa pri prvom posjetu šokiralo. "Otišao sam u studenom. Bilo je hladno, ali prvih par tjedana nije padao snijeg. Pri kraju putovanja snijeg je počeo padati, a temperatura se spustila, no mi smo i dalje išli u planine."

Frederik je u Kirgistanu bio smješten u selu blizu grada At-Bashy čiji je doslovan prijevod "Konjska glava", što je bio i naziv njegovog zadnjeg projekta.

"Za mene je osobni izazov pronaći nešto čega nema u Belgiji, primjerice široka prostranstva i prirodu. To je potraga za nečim što želim iskusiti, a želio sam istražiti i kako nomadi žive zajedno i bore se s prirodnim silama, posebno zimi u tako teškim uvjetima."

Frederikov projekt dokumentira živote polunomadskih pastira koji jednom godišnje sele sa svojim životinjama sa zimskih pašnjaka u toplije ljetne ravnice gdje žive u jurtama. Put je dulji od 100 km, što znači da putuju više dana. To je način života koji se stotinama godina nije mnogo mijenjao; neki misle da ta kultura polako odumire, no to je daleko od istine.

"Svrha ovog projekta za mene nije stvaranje povijesti. Nisam stekao dojam da je nomadski način života pred nestajanjem. Dva muškarca koja su mi bila vodiči imaju 25 godina i razmišljaju o izgradnji vlastitih farmi u planinama."

Sve su slike u projektu crno-bijele. Frederik je na taj način želio naglasiti teške uvjete u tom okruženju, a to je i "pomoglo u dočaravanju srži onoga što sam snimao jer gledatelja ne ometaju boje prirode."

Budući da je mnogo vremena proveo na konju i u pokretu, za Frederika je bilo važno nositi što manje opreme. Sa sobom je uzeo samo dva fotoaparata i objektiva – dva fotoaparata Sony α7R III te objektive 28 mm f/2 i 24 – 70mm f/2,8 GM. "Većinu sam vremena koristio samo jedan fotoaparat, a objektiv 28 mm f/2 koristio sam samo za snimanje interijera. Nemoguće bi bilo nositi fotoaparat iz toplih u hladna područja jer bi za prilagodbu fotoaparata i izbjegavanje kondenzacije bilo potrebno po nekoliko sati."

Frederik je dva različita objektiva koristio i iz praktičnih razloga. "Žarišnu duljinu od 28 mm koristio sam za fotoaparat kojim sam snimao interijere jer volim koristiti manju, diskretnu opremu. Osim toga, koristio sam i način s tihim zatvaračem da ne bih ometao obitelj u njihovom životnom prostoru."

Frederiku je u teškim uvjetima pomoglo i automatsko fokusiranje na fotoaparatu α7R III. "Prvi puta sam tu značajku koristio kako treba, za fotografiranje osoba i konja u brzom pokretu, pa mi je neprekidno automatsko fokusiranje zaista pomoglo da sve zadržim u fokusu."

Osim opreme koja mu je omogućila snimanje u zahtjevnim uvjetima, ima li još čega što je Frederiku pomoglo u pričanju priča putem slika? "Upoznavanje s osobama koje snimam! Tijekom tri godine često sam bio tamo, pa sam se uspio s njima sprijateljiti i stvoriti čvrstu vezu. To su vrlo otvoreni ljudi unatoč tome što ne možemo zapravo komunicirati – ne pričaju engleski, a ja ne pričam njihov jezik, no potpuno su mi olakšali rad i prihvatili me u svoj dom."