Sportski fotograf Giovanni Auletta, koji je zadnjih 20 godina putovao svijetom i snimao gotovo sve vrste sportskih događaja, specijalizirao se za skijanje i biciklizam. No budući da izvanredno stanje zbog bolesti COVID-19 negativno utječe na sport diljem svijeta, "nije bilo moguće nastaviti snimati te dvije discipline", kazao je.
"Prvi tjedan izolacije shvatio sam kao godišnji odmor", nastavio je Auletta, "a drugi sam tjedan očistio fotoaparate i prilagodio postavke. Treći sam tjedan rano ujutro izašao iz stana da bih fotografirao pusti grad i tako sam zapravo ponovno počeo raditi."
Giovanni, koji još nije mogao snimati sportove koje inače snima, pronašao je novu inspiraciju odlučivši se za sport koji također ima povijest nepokolebljivosti i prilagodljivosti. "Htio sam raditi na mjestu koje ima jak identitet i priču, pa sam odlučio pratiti gimnastičare iz udruženja S.D.G FORZA E CORAGGIO", objasnio je. "To je prvo sportsko udruženje u Milanu, koje je stvoreno 1870. i koje je preživjelo dva svjetska rata, pa je to mjesto koje zna što je prilagodljivost i nepokolebljivost."
Umjesto na pojedince, Giovanni je odlučio usredotočiti se na timove koji se okupljaju nakon dugotrajne izolacije. Odlučio je snimati tim ritmičkih gimnastičarki i dodao je da je "htio istaknuti sport koji nije uvijek u središtu pažnje, ali se sportaši njime bave s istom predanošću i strašću kao u drugim popularnijim sportovima."
Premda gimnastičari nisu novost za Giovannija, on ih nikad nije snimao "na tako intiman način", a i razlike u odnosu na sportove kao što je skijanje su brojne. "Gimnastika je dvoranski sport, pa ima mnogo manje svjetlosti, ali postoje i fizičke razlike", objasnio je, "npr. u skijanju su udaljenosti mnogo veće i važnije je pravovremeno snimiti fotografiju. U skijanju imate jednu priliku za snimanje, a ovdje nisam morao žuriti i mogao sam odabrati najbolje mjesto za svaku sportašicu te se prilagoditi mjestu i osvjetljenju."
I alat fotografa mora biti prilagodljiv, a Giovanni zna da su Sonyjevi fotoaparati Alpha 9 dorasli svakoj situaciji. "I u zatvorenim prostorima i na otvorenom", objasnio je, "kada snimate akciju, brzina zatvarača mora biti vrlo velika. I unatoč velikim prozorima, osvjetljenje u dvorani bilo je slabo, pa je to bio dobar test za moju opremu. Kao i obično, Alpha 9 II s lakoćom je položio test i omogućio visoke ISO postavke bez gubitka kvalitete. Zato sam bio siguran da će se automatski ISO prilagoditi osvjetljenju – a na mjestima kao što je ovo, gdje osvjetljenje varira, to je ključno."
Giovannijevoj intimnoj seriji fotografija pridonijele su i druge radne značajke fotoaparata Alpha 9 II. "Ne mogu više bez Sonyjeva automatskog fokusiranja očiju u stvarnom vremenu", priznao je, "funkcionira fantastično i zadržava fokus upravo tamo gdje želim, pa se mogu usredotočiti na druge aspekte snimke. Funkcionira i uz jako pozadinsko osvjetljenje te s drugim elementima kao što su vrpce gimnastičarki u prednjem planu – nikad se ne zbuni."
Ključno je bilo i elektroničko tražilo fotoaparata Alpha 9 II, "neprestano prelaženje objekta snimanja između svjetla i sjene nikad nije omelo fotoaparat jer je ekspozicija reagirala na uvjete osvjetljenja. Uz to, nečujni zatvarač omogućio mi je da budem potpuno neprimjetan i da radim sa sportašima kao da nisam tamo", dodao je.
Za snimanje brzinom od 20 sl./s Giovanni je kazao: "uvijek je važno poznavati sport koji snimate da biste mogli predvidjeti pokrete. U ovom slučaju, budući da gimnastika nije moja specijalnost, korisna je bila i mogućnost snimanja niza fotografija fotoaparata Alpha 9 II brzinom od 20 sl./s, što mi je omogućilo odabir savršene snimke."
Giovanni, koji širokokutne fotografije snima objektivom 24 – 105 mm f/4 G OSS, ali najčešće koristi svoj glavni objektiv 70 – 200 mm f/2,8 GM OSS, mogao je "biti na odgovarajućoj udaljenosti od sportaša – ne smetati im i ne biti predaleko od prizora" dok mu otvor blende f/2,8 omogućuje rad s malom dubinom polja da bi istaknuo objekte snimanja u tamnoj dvorani. "Za mnoge sam se fotografije", objasnio je, "htio usredotočiti na geste sportaša, pa sam postavio maksimalni otvor blende te izolirao oblike i položaje njihova tijela od okoline."
"Ovaj me posao", na kraju je kazao Giovanni, "naučio da nikad ne prestajete učiti s tehničkog stanovišta, ali i o ljudskom aspektu. Mi fotografi, baš kao i sportaši, moramo ostati aktivni, fizički i mentalno, a u tome veliku ulogu imaju učenje i prilagodljivost. Nedostaju mi planine i jedva čekam zimu da bih ih ponovno počeo snimati, ali naučio sam da je gimnastika sport u koji se ulaže nevjerojatna količina strasti i ljubavi, pa sada i ona zauzima posebno mjesto u mom srcu."
