Dilian Markov svakodnevno fotografira za bugarska izdanja velikih međunarodnih časopisa, kao što su Elle, Cosmopolitan i Harper’s Bazaar, ali i dalje ga privlače putovanja i istraživanja – i obožava snagu koju panoramske snimke mogu imati. 

"Osim kreativnog rada, moja druga strast su putovanja. Prije nekoliko godina pronašao sam mali fotoaparat s odličnim objektivima i kvalitetom slike koji su mi omogućivali da izađem na ulicu i snimam "stvarni život" bez šminke i umjetnog osvjetljenja. Iste sam godine krenuo na dugi odmor. Uselio sam se u kamp-kućicu s obitelji i mjesec i pol smo putovali. Svaki sam dan snimao obitelj i život oko nas dok smo istraživali"

Na putovanju s Dilianom bio je fotoaparat Sony NEX-6 koji je utjecao na vrstu snimljenih fotografija. Fotoaparat odlikuje se značajkom koja je Dilianu omogućila istraživanje snimanja panoramskih fotografija kojima je oduvijek bio fasciniran, ali nikada nije imao strpljenja snimati ih.

"U svojem sam poslu jako dinamičan. Gotovo nikad ne koristim tronožac i neprekidno tražim "nešto novo", možda gestu, osmijeh ili prirodnu reakciju na osobu koju snimam. Isto se odnosi i na fotografije s putovanja".

"Poštujem preciznost i strpljenje kolega koji koriste tronožac za snimanje panoramskih fotografija "kadar po kadar", ali ja nisam takav. Jednostavno nisam strpljiv i ne volim tako snimati. Otkako sam otkrio značajku Panorama, sa zadovoljstvom snimam takve fotografije".

Za one koji ne znaju, panoramski način snimanja u Sonyjevim fotoaparatima omogućuje snimanje panoramskih snimki jednim pomicanjem fotoaparata. Dok snima fotografije, fotoaparat ih istovremeno spaja i stvara panoramskih prikaz te komplicirano čini jednostavnim.

 

"Panoramska me fotografija oduvijek privlačila, intuitivno, bez posebnog objašnjenja. Volim otvorene, široke krajolike s mnoštvom prostora, a uvelike su utjecali i osvjetljenje i voda. Takva mjesta napune me energijom i željom da snimam. Kada sam pred takvim pejzažom, jedini način da izrazim što moje oči vide, a srce osjeti jest snimiti panoramske fotografije."

 

Iako biste očekivali da su većina Dillianovih fotografija pejzaži, on često koristi panoramske snimke kao alternativnu točku gledišta.

"Bio sam na poslovnom putu u Cannesu, radio sam za međunarodnu kemijsku tvrtku. Dva slobodna sata iskoristio sam za šetnju uz obalu. Bilo je podne, Sunce je jarko sjalo. Po svim je pravilima to bilo neprikladno vrijeme za snimanje. Kada sam došao do kraja ulice, iza grupe turista na plaži ugledao sam djevojku koje je gledala brodove u zaljevu. Primio sam fotoaparat i instinktivno, bez razmišljanja , znao sam da imam samo jednu ili dvije prilike. Djevojka je okrenula glavu prema fotoaparatu, pogledala me i otišla. Ali već sam snimio fotografiju. To nije bila klasična panorama, ali efekt je bio čaroban".

Razlog zašto Dilian nastavlja snimati panoramske fotografije vrlo je jednostavan: "Imam prekrasne fotografije s različitih lokacija u klasičnom 2/3 i 1/1 formatu. No kada prikazujem panoramsku snimku uz 2,50 m duljine, efekt je prilično drugačiji. Kada je ispred vas, morate okretati glavu da biste vidjeli cijelu sliku. U tom trenutku u očima gledatelja vidim kako se u mislima sele na lokaciju koju sam snimio. Osjećaj je jedinstven!"

 "Panoramske su me snimke uvjerile da ako snimanim srcem, dodirnut će duše promatrača."