Vidjeti nešto posebno

Svaki će vam student biologije reći da je promjena progresivna. Prilagodba i inovacije stvaraju nove niše, a vrste bujaju na raznolikosti. Odnosi li se to i na fotografiranje života u divljini? Je li danas, kada tehnologija pojednostavljuje snimanje oštrih, detaljnih fotografija, ključno učiniti nešto drugačije da biste se istaknuli?

Andreas Hemb, stručnjak za divljinu, postavio si je taj zadatak zadnjih nekoliko godina.

Andreas ima bogato fotografsko iskustvo te je prava osoba za pomicanje granica uobičajenih fotografija divljine. Osim toga, ranije je snimao pejzaže, a između snimanja krajolika i slika koje sad stvara postoji mnoštvo poveznica.

Unatoč tome što koristi metode fotografiranja pejzaža, stručnost u snimanju divljine ključna je u dobivanju savršene fotografije. "Morate znati sve o uobičajenim aspektima fotografije, primjerice svjetlosti, pozadini i drugom, no pritom morate i snimiti životinju u posebnom trenutku. Stoga morate i dobro poznavati teren, životinja se mora ugodno osjećati s vama u blizini, morate biti dovoljno blizu za snimku te morate biti upoznati s njezinim ponašanjem – načinom na koji se kreće i reagira na okolinu – da biste bili spremni. Trenutak koji želite zabilježiti može proći u tren oka."

Nedavno je koristeći α7R III ili α9 u rodnoj Švedskoj i na Floridi snimio mnoštvo prekrasnih umjetničkih slika prirode. Panoramskim je tehnikama, primjerice, snimio snježnu čaplju koja lovi ribu. "Pratio sam je brzinom zatvarača od 1/60 s, mnogo manjom od one koja se inače koristi za snimke divljih životinja. Namjernim zamućenjem pokreta glava je ostala prilično oštra, pa možete prepoznati životinju, ali su njezina krila i pozadina zamućene."

Pri snimanju silueta i pozadinski osvijetljenih objekata, elektroničko tražilo i histogram zaista pomažu "jer dobivate povratne informacije u trenu, pa instinktivno možete ručno ili kompenzacijom ekspozicije snimku prilagoditi svjetlosti. Snimanje uz malo sunčeve svjetlosti znatno je lakše jer je opterećenje očiju puno manje! Tihi zatvarač, IBIS i elektroničko tražilo omogućuju snimanje životinja pod niskim kutom, primjerice obrisa močvarica i labuda u svjetlucavoj vodi kojima sam se približio pomoću plutajućeg skrovišta."

Druga snimka s Floride prikazuje aligatora koji pliva u mirnoj vodi. U toj je snimci Andreas mudro izokrenuo kadar. Najprije vidite drveće i nebo, a zatim aligatora. U trenu kada ugledate tog grabežljivca, doživite iskonski šok. "To je vrlo jednostavna, ali i vrlo iznenađujuća tehnika, odličan primjer kako je lako nešto učiniti na drugačiji način. Cilj je, kao i s ostalim snimkama, natjerati gledatelja da zastane i razmisli o ljepoti divljine i o tome kako je možemo sačuvati za buduće generacije."

"Divljina me oduvijek zanimala, a taj je interes nastavio rasti prilikom snimanja pejzaža. Želio sam snimkama dodati nešto živo i tako stvoriti dublju vezu. Bez obzira na to koliko krajolik bio prekrasan, činilo mi se da nešto fali. Život slici uvijek dodaje dinamiku te poboljšava sam doživljaj gledanja slike."