Stone Biter

Ismaele je započeo kao fotograf divljih životinja, a radovi su mu bili objavljivani u međunarodnim časopisima i priznati na natjecanjima poput onih u organizaciji Nikon i National Geographica. Nakon preseljenja u Tromsø usredotočio se na snimanje filmova o Arktiku. Njegova prva dva kratkometražna dokumentarca osvojila su nagrade na međunarodnim festivalima, a emitirala ih je talijanska nacionalna televizija RAI. Arctic Blue, njegov debitantski dugometražni film, trenutačno je u produkciji uz podršku NFI-ja, FFN-a i drugih. Razvijen je kroz programe EsoDoc i Documentary Campus i osvojio je najviše nagrade na North Pitchu i Wildscreenu 2024. Godine 2025. premijerno je prikazao Stone Biter, novi kratkometražni film koji je podržao My World Film Grant. Također radi kao samostalni snimatelj i pilot drona za BBC NHU, Silverback, Plimsoll i DocLights, a njegovi su radovi emitirani na Netflixu, BBC-u Studiosu, SVT-u, NDR-u i ORF-u.

Što je bila početna iskra ili inspiracija za vaš film?Film je započeo osobnim snom: zaroniti ispod arktičke površine i snimiti atlantskog soma u bujnim šumama algi. No ono što sam umjesto toga pronašao bilo je neplodno morsko dno, lišeno života zbog naglog širenja ježinaca. Taj je šok postao iskra. Osjetio sam potrebu razumjeti što se dogodilo i, što je još važnije, što se poduzima po tom pitanju. Taj trenutak razočaranja postao je polazište priče.Možete li nam reći nešto o priči – koje ste teme i emocije željeli istražiti?Stone Biter je priča o boli nestajanja i snazi nade. To je putovanje kroz ekosustav koji nestaje, ali i potraga za otpornošću – i ljudskom i ekološkom. Želio sam snimiti ne samo krizu okoliša, već i tihu odlučnost ljudi koji je pokušavaju zaustaviti. Radi se o svjedočenju i odluci na djelovanje, čak i kada se čini da su izgledi protiv nas.

Kako se ideja razvijala od koncepta do scenarija? Je li sam fotoaparat utjecao na priču? Isprva je to bila jednostavna priča o divljem svijetu – samo ja, atlantski som i alge. No kako sam počeo snimati, odsutnost života postala je narativ. Kamera je postala alat ne samo za dokumentiranje, već i za istraživanje. Odvela me do ronioca, znanstvenika i zajednica koje djeluju ispod površine – doslovno i u prenesenom značenju. Scenarij je izrastao iz tog putovanja – više spontan nego unaprijed osmišljen.Što je bio najveći izazov tijekom snimanja i kako vam je oprema pomogla u rješavanju problema?Najveći izazov bilo je snimanje u arktičkim vodama, hladnim, nestabilnim i često s vrlo slabom vidljivošću. Tempiranje i priprema bili su ključni. Uvelike sam se oslanjao na lagane Sonyjeve fotoaparate koji mogu snimati u uvjetima slabog osvjetljenja i kompaktna podvodna kućišta. Omogućili su mi da pod vodom budem brz, tih i responzivan. Bez takve opreme ne bih mogao snimiti fine detalje ekosustava ili intimne trenutke provedene s ljudima koji ga obnavljaju.

čovjek drži sony fotoaparat u podvodnom kućištu

Jesu li vam neke određene značajke fotoaparata pomogle u postizanju specifičnog izgleda ili atmosfere?Da, stvaranje meditativne, prožimajuće vizualne atmosfere bilo je ključno za film Stone Biter. Snimanje u S-Log3 na fotoaparatima Sony α 7S III i α 7 IV omogućilo mi je zadržavanje detalja u sjenama i najsvjetlijim dijelovima, što mi je omogućilo fleksibilnost u oblikovanju atmosfere filma u postprodukciji. Koristio sam se kodekom XAVC S-I za snimanje u 10-bitnom omjeru 4:2:2, koji je pružio nevjerojatno bogate datoteke za gradiranje boja. Mogućnost kontrole dubinske oštrine pomogla je u isticanju nježnih tekstura kod plutajućih algi i ježinaca, dodajući intimnost i emocionalnu težinu svakom kadru.Kako je fotoaparat funkcionirao u zahtjevnim uvjetima poput slabog osvjetljenja, brzih pokreta, hladnih okruženja?Radne značajke su bile iznimne. Pod vodom sam se oslanjao na α 7S III, gdje se dvostruki izvorni ISO (posebno na 12 800) pokazao revolucionarnim. Zahvaljujući iznimnim performansama pri slabom osvjetljenju, uspio sam snimiti upotrebljive i detaljne kadrove čak i u arktičkim vodama, gdje prirodne svjetlosti gotovo nema. Iznad površine, automatsko praćenje fokusa na modelu α 7 IV pokazalo se izuzetno preciznim pri snimanju objekata u pokretu – od lokalnih ronioca do znanstvenika u akciji – omogućujući mi da zabilježim autentične trenutke s maksimalnom jasnoćom. Svidio mi se i način obrezivanja u 4K na fotoaparatu α 7 IV koji mi je omogućio brzu promjenu žarišnih duljina bez mijenjanja objektiva, što je dinamičnim prizorima dodalo fleksibilnost.

Oba fotoaparata impresivno su funkcionirala u hladnom arktičkom okruženju. Ključnu ulogu imale su baterije Sony NP-FZ100. Omogućile su mi snimanje dugih sesija, čak i pod vodom, bez straha od prekida rada zbog ekstremno niskih temperatura.Kakav ste objektiv, mikrofon i opremu upotrebljavali s fotoaparatima? Jesu li vam pružili nove vizualne mogućnosti?Radio sam s nizom Sonyjevih objektiva kako bih filmu dao snažan vizualni raspon. Pod vodom, FE 28-70mm f/3.5-5.6 pokazao se kao kompaktno i svestrano rješenje. Iznad površine, FE 24-70mm f/2.8 GM II bio je moj glavni objektiv za intervjue i dokumentarne prizore, dok mi je FE 100-400 mm f/4.5-5.6 GM OSS u kombinaciji sa Sonyjevim 1,4x telekonverterom omogućio komprimiranje krajolika i snimanje ponašanja udaljenih divljih životinja. Oštrina, stabilizacija i brzo automatsko fokusiranje svih tih objektiva bili su presudni za brzu prilagodbu na terenu, bilo da sam snimao na kopnu, s broda ili pod vodom. Za snimanje zvuka koristio sam mikrofon Sony ECM-B10, koji je unatoč kompaktnim dimenzijama pružio iznenađujuće kvalitetan audio zapis. Njegov lagan dizajn omogućio mi je da imam brzu i mobilnu opremu, što je ključno za samostalnog snimatelja koji radi u nepredvidivim arktičkim uvjetima. Kompaktni sustav, u potpunosti sastavljen od Sonyjeve opreme, omogućio mi je da ostanem fleksibilan i spreman na svaku situaciju – bez kompromisa po pitanju kvalitete.

Kako su kvaliteta slike i reprodukcija boja pridonijele tonu vašeg filma?Sonyjeva reprodukcija boja pružila mi je prirodnu, nenametljivu paletu koju sam želio postići. Na Arktiku je svjetlost često mekana, difuzna i slabog kontrasta, što su uvjeti koji zahtijevaju suptilno rukovanje. Fotoaparati su prekrasno prenijeli te nijanse, posebno tonove kože i podvodne nijanse boja. Datoteke su bile dovoljno robusne da mi omoguće potpunu kreativnu kontrolu u gradiranju, a da pritom ostanem vjeran okolini. aj realizam bio je presudan za prenošenje suptilne hitnosti priče – priče o gubitku, otpornosti i krhkoj nadi.Što biste savjetovali drugim filmašima koji žele eksperimentirati sa Sonyjevom opremom?Vjerujte sustavu – dizajniran je za fleksibilnost i kreativnost. Bilo da snimate usred grada ili ispod arktičkog leda, Sonyjeva oprema nudi vam alate koji se prilagođavaju vašoj viziji, a da vam ne smetaju. Moj savjet je da proučite kako najbolje iskoristiti značajke kao što su S-Log3, dvostruki ISO, 4K način obrezivanja i automatsko fokusiranje u stvarnom vremenu, one vam mogu otvoriti nove mogućnosti, posebno u dinamičnim ili udaljenim okruženjima. Također, nemojte podcjenjivati važnost trajanja baterije i prenosivosti, pogotovo ako snimate u ekstremnim uvjetima. Što je oprema manje primjetna, to se više možete usredotočiti na pričanje priče.

ZaslugeVideozapis iza kulisa