Na putu do ekstrema

Jaakkova fotografska karijera krenula je od njegove ljubavi prema boravku na otvorenom. Rastući među spektakularnim krajolicima sjeverne Finske, Jaakko je zavolio istraživanje svijeta oko sebe putem hodanja, skijanja i planinskog biciklizma. Kao i mnogi, sa sobom je nosio fotoaparat kako bi zabilježio pustolovine u koje je odlazio s prijateljima.

 “Sa svakim izlaskom moj je entuzijazam za fotografiju rastao”, kaže Jaakko. “A onda sam dobio novi fotoaparat i sve je postalo malo ozbiljnije. Sada je, mislim, odnos 50:50; fotografski i video rad kojim se bavim dobro se nadopunjava s mojom strašću za boravljenjem na otvorenom.”

To nije jednostavno. Fizičko fotografiranje pri temperaturama koje se mogu spustiti do -35 stupnjeva može biti pravi izazov. Čak i najosnovnije stvari poput rukovanja fotoaparatom u rukavicama postaju teške, no ono što mnogi fotografi ne uviđaju jest da ćete možda morati razmišljati čak i o tome kako dišete!

“Obično nosim dva para rukavica”, objašnjava Jaakko. “Pokušavam na rukama imati one veće jer u njima mogu upravljati osnovnim značajkama fotoaparata – postavkama otvora blende i točke automatskog fokusiranja te, naravno, gumba zatvarača. Potom, ako doista trebam rukovati fotoaparatom, skinem velike rukavice, ispod kojih nosim jedne manje, koje su vrlo tanke i tijesno prianjaju uz kožu, što uvelike olakšava rukovanje fotoaparatom. Važno je naći odgovarajuće rukavice koje udovoljavaju vašim potrebama kada snimate pri doista hladnom vremenu; morate upamtiti da je fotoaparat napravljen od magnezija; ako je vani -30 stupnjeva, i on sam može biti ekstremno hladan na dodir.”

Pri tako hladnom vremenu važno je pripremiti ne samo sebe, nego i fotoaparat. Kad se nađete u tako hladnim uvjetima, ne smijete ni disati u smjeru fotoaparata jer se vlaga iz vašeg daha može trenutačno zamrznuti na zaslonu, EVF-u ili površini objektiva.

Jaakko nam govori da je za njega jedan od najvažnijih elemenata snimanja pri ekstremnoj hladnoći raspolaganje odgovarajućom opremom. “Uvijek koristim fotoaparate Sony α7R III i Sony α9 i s njima nikad nisam imao nikakvih problema sa snimanjem na hladnoći”, kaže. “Snimao sam na -35 stupnjeva, a nova baterija za fotoaparate NP-FZ100 još uvijek radi i omogućuje snimanje. Sjećam se prve zime kad sam počeo koristiti te fotoaparate, bilo je -25 uz osjet hladnoće koji se spuštao do možda -30, a svejedno sam mogao fotografirati bez ograničenja.”

“Zaključio sam da se moja dva fotoaparata doista lijepo nadopunjuju”, nastavlja on, “a oba mi je odlično imati uza sebe. Modelom α9 mogu dobiti najveću moguću brzinu uz 20 fps i brzo automatsko fokusiranje pa njega koristim kada trebam zabilježiti akciju. Kad snimam pejzaže ili pejzažne scene na kojima se pojavljuje planinski biciklist ili skijaš, koristim α7R III i njegov senzor od 42,4 megapiksela kako bih uhvatio što više detalja. Tako dobivam više pojedinosti u slučaju da trebam obrezivati sliku prilikom uređivanja ili je jednostavno ispisati u velikom formatu.”

Kad je riječ o objektivima, Jaakko ima cijeli niz koji koristi da bi snimio svoje slike u tako ekstremnim uvjetima. “Nekoliko je ključnih objektiva koje koristim”, kaže, “70-200 mm f/2.8 G Master, 70-200 mm f/4, Sony Zeiss Sonnar 55 mm f/1.8 ZA te 16-35 mm f/2.8 G Master. Obožavam objektiv Zeiss Sonnar 55 mm f/1.8 ZA jer je doista oštar i lijep, posebno za portrete, dok je objektiv od 16-35 mm odličan pri svim žarišnim duljinama te ga stvarno uživam koristiti. Oni mi pružaju sve što mi treba kada snimam na otvorenom.”

Ekstremni vremenski i svjetlosni uvjeti mogli bi odvratiti pojedine fotografe, ali Jaakko smatra da je sve to dio uživanja. “Vrijeme i svjetlo ne mogu me zaustaviti”, govori nam, “živim unutar arktičkog kruga pa sredinom zime imamo par sati svjetla, ali ponekad uopće ne vidimo sunce. Ali ono što imamo jesu doista lijepi svjetlosni uvjeti. Takozvani "plavi sat" ovdje zimi traje nekoliko sati i odličan je za kombiniranje s umjetnom rasvjetom, čak i samo sa svjetlom svjetiljki koje se stavljaju na glavu skijaša ili planinskog biciklista koji ih koristi.”

Jaakko zaključuje: “Doista volim ovo područje jer uvjeti osvjetljenja toliko variraju; ljeti je stalno osvijetljeno i zlatni sat traje cijelu noć, dok zimi imamo dugačak plavi sat koji traje nekoliko sati. Nebo je sredinom zime obično stvarno prekrasno ružičasto, a tu su, naravno, i naše aurore, polarna svjetlost, koja je nevjerojatna kada se snima zimi.”