Razgovor o fotoaparatima s Bobom Martinom

S obzirom na to da ima više od 30 godina iskustva u vrhunskoj sportskoj fotografiji, Boba Martina nije potrebno predstavljati kao jednog od vodećih stručnjaka u svom području. Prije dvije godine Boba je zaintrigirala ideja potpuno nečujnog snimanja, pa je prvi put isprobao α7R II i nakon toga se nije odvajao od njega.

Nedavno smo uspjeli uhvatiti Boba između angažmana i pitali smo ga koji su mu omiljeni Sonyjevi fotoaparati i objektivi.

Jesam li u pravi kada kažem da ste velika ljubiteljica tehnologije, ali samo ako pridonosi kvaliteti vašeg rada?

Koristim svako pomagalo na koje naiđem. Ako mi to može pomoći da poboljšam svoje fotografije, zašto ne? Digitalne fotoaparate počeo sam koristiti čim su postali dobri, a isto sam napravio i s automatskim fokusiranjem. Fotoaparati bez zrcala po meni su sljedeći veliki korak zbog prednosti koje nude.

Kada sam se prvi puta susreo sa Sonyjevim fotoaparatima, odmah sam poželio jedan jer su bili tihi, no nije mi se sviđalo elektroničko tražilo. Sam sam sebi rekao da to zanemarim jer prednosti daleko nadmašuju nedostatke. Sada je to tražilo najtraženija značajka na fotoaparatima i mislim da bez nje ne bih mogao živjeti. Ako snimam portrete uz nepredvidljivu svjetlost, brzo mogu pogledati snimku i prilagoditi se, a uz tihi zatvarač osoba koju slikam ni ne zna što radim, pa ostaje opuštena dok ja pričam s njome i prilagođavam postavke.

Nečujni zatvarač je iznimno koristan. Ljudi su danas navikli čuti zvuk zatvarača i promijene položaj tijela ili izraz lica svaki put kad ga čuju, ali uz nečujni okidač fotograf drži stvari pod kontrolom – vi im dajete do znanja da izgledaju dobro, a ne škljocanje.

Mogu stajati uz Tigera Woodsa kod 18. rupe netom prije nego što osvoji Masters i ne ometati ga – neće ni znati da snimam 20 sl./s.

Kao što sam rekao, mislim da je tehnologija fotoaparata poboljšala sportsku fotografiju jer fotografi ne moraju više brinuti o tehnici i snimanju pravog trenutka. Nekoć su novinski i umjetnički fotografi na sportske fotografe možda gledali kao na drugorazredne fotografe jer su samo „snimali pravi trenutak”, ali sada, kada koristimo tako korisnu opremu, možemo se usredotočiti na umjetničku stranu kompozicije i osvjetljenja.

Je li vam prijelaz s DSLR objektiva na objektiv bez zrcala bio lak?

Nije bilo lako. Na Sonyjev sam se objektiv navikla tek nakon nekoliko mjeseci korištenja. Godinama koristim DSLR-ove iste marke, pa s njima radim intuitivno. Sonyjev sam objektiv koristila uz DSLR-ove i postupno sam se počela osjećati dovoljno sigurno da potpuno prijeđem na njega. Značajka prilagođene funkcije na Sonyjevu objektivu posebice je korisna i uz nju su mi značajke koje najčešće koristim lako dostupne.

Osim tehnologije fotoaparata, s kojom ste očito zadovoljni, možemo li razgovarati o objektivima

Da budem iskren, prvi prvom korištenju Sonyjevih fotoaparata zanimalo me samo tiho snimanje i mislio sam da ću biti zadovoljan korištenjem DSLR objektiva putem adaptera. No to je bilo malo nespretno i performanse automatskog fokusiranja nisu bile zadovoljavajuće, pa sam počeo koristiti objektive G Master.

Možda je to zato jer objektive ne razvijate za zastarjeli sustav ili pak zato jer koristite najnoviju optičku tehnologiju, no objektivi G Master zaista su izvanredni, posebice 70 – 200 mm f/2,8 koji je, prema mom mišljenju, puno bolji od konkurencije. Činjenica da je Sony objektive dizajnirao iz temelja kao "digitalne" objektive predstavlja golemu prednost; to su moderni objektivi za moderne fotoaparate. Uočio sam i da Sonyjevi objektivi jednostavno upravljaju senzorima visoke rezolucije, pa je to još jedna stvar o kojoj ne morate brinuti. Čak i neki "slabiji" objektivi, primjerice 12 – 24 mm f/4 G, nisu označeni kao G Master, što mi je neshvatljivo jer su nevjerojatno oštri! Isto vrijedi i za 24 – 105 mm f/4 G, koji je također fantastičan komad stakla.

Čini se da imate zaista mnogo objektiva! Imate li neki koji vam je omiljen?Kao što sam već napomenuo, volim 70 – 200 mm f/2,8 G Master i koristim ga na većini fotografija. Imao sam sreću i nedavno sam isprobao 400 mm f/2,8 G Master, glavni objektiv svih ozbiljnih sportskih fotografa. Osim odličnih optičkih performansi, mala je težina ogromna prednost, a posebice za nekoga tko je prilično pokretan prilikom snimanja. Posebno su me oduševile performanse uz telekonverter – brzina fokusiranja i oštrina su savršene. Uz to, ima teži prednji dio, što omogućuje brzo reagiranje prilikom snimanja spontanih fotografija. Prije nego što sam nabavio 400 mm, sa sobom sam nosio 100 – 400 mm G Master i priznajem da nisam mnogo očekivao. Zbog prijašnjih iskustava nisam bio sklon dugačkim objektivima za zumiranje i preferirao sam objektive fiksne žarišne duljine, ali sam ga odlučio isprobati dok sam u Etiopiji snimao Moa Faraha. Tijekom njegova televizijskog intervjua stajao sam iza i pokušavao snimiti nekoliko obrezanih portreta. Oduševila me je njegova oštrina i sada ga uvijek nosim sa sobom.