Vjeruj mi

Brendan se u svojem zadnjem projektu "jednominutni portreti" stoga susreo sa zanimljivim problemima. "Da, projekt je bio veliki izazov, posebno zbog toga jer sam nasumično birao ljude za snimanje na svojim događajima. No volim izazove i smatram da fotograf svakim danom od sebe mora imati veća očekivanja."

Brendan kaže da je svrha projekta bila pokazati ljudima da se sjajan portret može dobiti u minuti "ako postoji povjerenje. Povjerenje između fotografa i osobe, ali i između fotografa i fotoaparata."

Ta mu je kombinacija omogućila stvaranje sjajnih crno-bijelih portreta. Smatra da to svatko može učiniti uz odgovarajuće vještine i alate. "Želio sam pokazati drugima da je to moguće u uličnoj i bilo kojoj drugoj fotografiji jer je mnoge osobe strah prići drugima i zamoliti ih za fotografiju."

"Povjerenje se stvara na temelju načina na koji gledamo ljude i pričamo s njima. Zato sam čak i na događajima s 200 ili 300 ljudi pokušao stvoriti prostor samo za nas dvoje. Od osobe koju sam snimao zatražio bih da ne gleda druge, već samo mene, kao da smo sami i nikoga nema oko nas."

Kako Brendan uspijeva uspostaviti vezu s osobom koju snima u tako kratkom vremenu? Kaže da osobu zamoli da gleda u objektiv i da u njemu pokuša pronaći sebe. "To je vrlo važno jer je osoba izgleda drugačije kada samo ne zuri u fotoaparat. Izgleda puno koncentriranije, kao da razgovara. Na taj se način stvara veza zbog koje slika uspijeva."

Jedna minuta sve je brže tekla, pa je Brendan morao znati hoće li α7R III savršeno snimiti sve veze koje je brzo stvorio. Najvažniji aspekt? "Oštrina. Uz Sonyjevo automatsko fokusiranje na oči znam da ne moram brinuti o fokusu na očima. Uvijek je savršeno precizno, čak i uz potpuno otvorenu blendu. Prije značajke Eye AF uvijek je postojao rizik da će u presudnom trenutku fokus biti na kapku ili obrvi, pa nikad niste mogli biti sigurni imate li potpunu kontrolu."

Što je sada drugačije? "Znam da mogu raditi s osobom i zadržati kontakt s njom. Znam da ne moram brinuti o fotoaparatu, već da je on samo sredstvo ostvarenja mojih kreativnih zamisli. To je najvažnije, posebno kada imate samo jednu minutu za snimku. Sve se opet temelji na povjerenju – povjerenju u fotoaparat. Zato i koristim α7R III, jer mi tehnologija omogućuje da ostvarim sve što zamislim."

Brendan je morao raditi brzo koristeći jednostavne postavke bljeskalice, a koristio je i TTL funkcije fotoaparata α7R III, čime je poboljšao način na koji inače radi. "Ja sam staromodan, pa u studiju volim raditi s mjeračem svjetlosti. No kada nemam vremena, TTL mi puno pomaže. Prva je snimka zato uvijek bila TTL, a zatim sam postavke promijenio u ručne da bih imao potpunu kontrolu. To nazivam hibridnim snimanjem jer dobijem odličnu početnu točku od koje samo mogu poboljšati snimku."

Povjerenje je, naposljetku, potrebno dobiti i od gledatelja, kaže Brendan. Od njega tražite da se posveti nizu slika koje su snimljene na velikoj udaljenosti i uz veliki vremenski razmak. Uspjeh projekta kao što su njegovi jednominutni portreti ovisi o dosljednosti snimki.