“Kao fotografi uistinu smo privilegirani iskusiti različite načine života,” započinje priču britanski fotograf Ron Timehin. Ron je nedavno posjetio Indiju kako bi fotografirao Holi, hindski festival boje. To je nevjerojatan prizor i proslava radosti kojom se obilježava početak proljeća. “Veoma uživam u posjećivanju mjesta koja su u potpunosti različita od svijeta u kojem živim. Tako se može puno naučiti i steći perspektiva koja će utjecati na to kako ćete dalje kroz život.”

Umjesto da se zaputi prema glavnim, središnjim događajima festivala Holi koje posjećuje bezbroj turista, Ron je posjetio ruralnije dijelove Jaipura. “Stvarno sam se želio naći u središtu događanja i sudjelovati. To može ponekad biti malo zastrašujuće, no ako ste fotograf uvijek je bitno da se odvažite i sudjelujete.”

Za snimanje proslava Ron se koristio fotoaparatom Sony Alpha 7CR i objektivom FE 24-50mm f/2.8 G. “To je bila savršena kombinacija jer se radi o fotoaparatu punog kadra koji je opremljen istim senzorom visoke rezolucije od 61 megapiksela kao i moj Sony Alpha 7R V. Drugim riječima, bio je to logičan odabir. 24 – 50 mm G objektiv pružio mi je potrebnu svestranost, a pritom je bio malen. Kada sam se nalazio u skučenim prostorima, a u kadar sam želio uhvatiti puno ljudi, pružio mi je žarišnu duljinu od 24 mm, a istovremeno sam imao i duljinu od 50 mm za pojedinačne portrete. Bio je odličan.”

Osim praktičnih značajki snimanja fotoaparata, Ron se fotoaparatom Alpha 7CR želio koristiti iz još jednog važnog razloga. “Oprema je postala medij za povezivanje,” kaže. “Da sam se koristio većim fotoaparatom i objektivom, njima bih mogao odbijati ljude koje fotografiram, a to bi promijenilo njihovo ponašanje. Manja oprema predstavlja manju barijeru između vas i druge osobe.”

Za snimanje festivala Holi Ron je trebao voditi računa o još nečemu: festival uključuje bacanje boje u obliku prahu. “Omotao sam fotoaparat plastičnom folijom i postavio ga u kućište otporno na vodu kako boja i prašina ne bi prodrle do senzora. Prednji element objektiva morao je biti izložen, stoga sam ga cijelo vrijeme brisao.”

Druga glavna značajka koja je Ronu bila važna jest automatsko fokusiranje, pogotovo funkcija Eye AF. “Zamislite moj fotoaparat omotan s toliko folije da ne mogu baš dobro vidjeti zaslon ni gledati kroz tražilo. No svejedno sam bio u potpunosti uvjeren da će mi automatsko fokusiranje omogućiti da napravim snimku, i upravo je tako i bilo. Funkcija Eye AF je nevjerojatna te sam uspio napraviti sve snimke. Jednostavno sam imao potpuno povjerenje u sustav.”

Jedna slika koja odstupa od ostalih, ona gomile prekrivene bojom slikana odozgo, za Rona predstavlja suštinu ovog doživljaja. “Mislim da je na toj slici uhvaćena srž festivala Holi: njegova užurbanost, živopisnost, ples ljudi, sve je bilo tako energično.”

U središtu uzbuđenja i energije, Ron je fotoaparatom Alpha 7CR bilježio iskrene interakcije među ljudima. “Prije nego što počnem snimati mnogo vremena posvetim promatranju. Volim vidjeti kako se stvari kreću i kako se ljudi ponašaju, jer prema tome određujem kako ću pristupiti prizoru i fotografirati ga.”

Fotoaparat je ovom londonskom fotografu zapravo pomogao u rušenju barijera. “U suštini sam bio turist sa željom da naučim više. No shvatio sam da tamo uopće nije bilo drugih crnaca. Ljude je veoma zanimalo zašto sam ondje i mislim da nisu upoznali mnogo crnaca prije mene. Došlo je do jedne divne razmjene: dok sam ja fotografirao njih, oni su također željeli fotografirati mene. Kao da su dvije kulture razmjenjivale svoje znanje. Nekima bi možda bilo zastrašujuće da ih se stalno promatra ili fotografira, no za mene je to bio način da se povežem s ljudima i čujem njihove priče.”

Iako je Ron bio diskretan, diskrecija bi često pala u vodu na jedno te isti način. “Ljudima bih pokazao neke od fotografija koje sam napravio jer volim kada surađujemo u postupku snimanja. Međutim, nakon što im pokažete iskreni trenutak koji ste snimili, neki će ljudi postati prekomjerno svjesni samih sebe i početi pozirati. Ponekad ih morate vratiti u trenutak i snimiti onakvima kakvi zaista jesu. Potom uvijek uzmem njihove podatke za kontakt i javim im se e-poštom ili podijelim slike s njima putem Instagrama. To me uvijek veseli jer povedem odlične razgovore s ljudima, čak i nakon što se vratim kući.

“Za mene je ovo srž putopisne fotografije. Ljudi vole fotografirati velike znamenitosti, no ako izbjegnete uobičajene rute i iskusite život lokalnih ljudi i autentičnu kulturu ne samo da ćete imati zanimljive fotografije, već ćete i ostvariti pravu vezu i učiti.”