Fotografijom se Natan Dvir počeo baviti kasnije u životu. Konkretno, napunivši tridesetu odlučio je ostaviti poslovni svijet iza sebe i baviti se fotografijom. Novu je karijeru započeo kao fotograf editorijala i fotoreporter, da bi se potom dokazao kao umjetnički fotograf čija se djela izlažu u muzejima i galerijama. Natan je danas izvršni direktor odjela obrazovanja ustanove Houston Centre for Photography te su njegova djela objavljena u vodećim publikacijama diljem svijeta. Iako teško pronalazi vremena u svom rasporedu, prioritet daje osobnim projektima, a snima ih svojim fotoaparatom Sony Alpha 1.
“Projekt vam omogućuje da radite s namjerom i stvorite opsežnije razgovore,” objašnjava, “počinjete istraživati ideje i situacije.” Natan smatra da projekt omogućuje fotografu da radi na svom fotografskom umijeću, što je po njemu veoma važno. “Svoj rad morate podrobno analizirati. O kojim idejama želite razgovarati unutar serije te kako postati pripovjedač?”
Natanov nedavni projekt, Dnevnici iz podzemne, naslanja se na njegov raniji rad, Platforme (2013. – 2017.). “Kroz Platforme sam istraživao usamljenost u velikim gradovima,” Natan objašnjava. “Fotografirao sam svojim digitalnim SLR fotoaparatom, no kada sam fotografije otisnuo uvidio sam ograničenja te tehnologije. Došlo je do pojave šuma te se oštrina izgubila. No, moćni Alpha 1 pokazao se revolucionarnim za Dnevnike iz podzemne.
Kada smo ga pitali koja mu je značajka fotoaparata Alpha 1 najdraža, Natanu nije bilo lako izdvojiti samo jednu. “To je fantastičan fotoaparat koji mi pruža sve što mi je potrebno: slike visoke rezolucije i odlične radne značajke u uvjetima slabog osvjetljenja. Doslovno mu ne mogu naći nijednu zamjerku!” oduševljeno će. “Koristim se mnogim njegovim značajkama. Posebno mi se sviđaju veliko tražilo i zaslon, pogotovo kada je svjetlo jarko. Nema kašnjenja, a fokusiranje je tako pametno i brzo da mi kadar nikada ne promakne.”
Natan se drži citata Roberta Cape: “Ako vaše slike nisu dovoljno dobre, to znači da niste dovoljno blizu.” Ova filozofija određuje Natanove odabire objektiva te je primjenjuje u svojim projektima. “Volim se približiti svojim objektima umjesto da ih snimam s udaljenosti,” objašnjava. “Imam Sonyjeve objektive FE 16-35mm f/2.8 GM, FE 70-200mm f/2.8 GM OSS i FE 24mm f/1.4 GM, a omiljeni mi je FE 24-70mm f/2.8 GM II jer mi pruža odgovarajuću ravnotežu za situacije koje fotografiram, pogotovo u pogledu preferiranih udaljenosti snimanja.”
Dodaje i sljedeće: “16 – 35 mm objektiv može biti veoma koristan kada se trebam približiti i snimiti kompletni prizor, no uglavnom preferiram uzeti 24 – 70 mm i napraviti nekoliko koraka unazad. 24 mm objektiv odličan je u uvjetima slabog osvjetljenja, dok ću kada snimam komercijalne fotografije i portrete uvijek prvo posegnuti za 70 – 200 mm.”
U sklopu svog rada Natan također vodi fotografske ture diljem svijeta, izbjegavajući pritom najpopularnije turističke atrakcije kako bi otkrio istinske priče, likove i suštinu nekog mjesta. Za nedavnog putovanja na Kubu tako je namjerno izbjegavao klasične automobile i druge klišeje. “Bilo je zaista posebnih trenutaka na Kubi. Na jednoj snimci vidimo ženu koja hoda ulicom držeći kišobran. Ovdje sam predvidio kakav bi se prizor mogao odviti, no snimku svejedno morate i napraviti.” Uz fotoaparat Alpha 1 Natan je napravio snimku, a njegov je projekt istaknuo prave priče Kube.
“Na jednoj snimci vidimo tipove koji izvrću otpad na ceradu prije nego što ga utovare u kamion. Iako je posao odvratan, oni ga rade s osmijesima na licima. Ova serija fotografija priča priču kroz koju postajete svjesni siromaštva tamo te na svakodnevne živote ljudi počnete gledati na drugačiji način.”
Još je priča čekalo Natana kada je posjetio ilegalni granični prijelaz između Meksika i Gvatemale. “Proveli smo nekoliko sati fotografirajući s obje strane prijelaza, gledajući kako se ljudi i roba krijumčare preko rijeke. Prije nego što sam fotografirao, 15 minuta sam proveo promatrajući, pokušavajući razumjeti situaciju, pitajući se: ‘Koji su glavni dijelovi ove priče?’.”
Todos Santos malo je selo u Gvatemali u kojem se starosjedioci upečatljivo odijevaju: muškarci nose prugaste hlače i bijele košulje, dok žene često nose crveno. Umjesto da je samo napravio pojedinačne portrete, Natan je odlučio ispričati dublju priču.
“Ne samo da želim prikazati svakodnevni život ljudi koji nose tu odjeću,” objašnjava, “već i krojače i tržnice na kojima se tkanina prodaje jer to je dio priče iza odjeće.”
Oboružan fotoaparatom Sony Alpha 1 i G Master objektivima, Natan je izradio korpus čija priča premašuje pojedinačnu fotografiju. “Volim istraživati različite kulturološke, društvene i političke fenomene,” kaže.
“Neki trenuci mogu dati odlične pojedinačne fotografije, no nećete spoznati cijelu priču iz samo jedne,” kaže te dodaje da se “kombinacijom slika postiže drugačiji utisak, potpuni doživljaj onog što se događa.”
"Fotografija je za mene više od zanimanja, ona je dio mene"