Zamislite potpunu slobodu stvaranja – stanje u kojem istražujete ideje bez vremenskih ograničenja i tuđih prosudbi. Tako se Laura Zalenga osjeća dok snima autoportrete. Kada vidite njezine radove, shvatite njezinu perspektivu i uvidite koliko je to pristupačno, poželjet ćete i sami biti u tom prostoru. Samo ona, fotoaparat i neograničene mogućnosti.

„Kad sam počinjala, fotografirala sam samo stvari oko sebe, kao i mnogi drugi”, objašnjava, „no ubrzo me privuklo fotografiranje ljudi. Jer dok učite, ne želite nikoga ometati niti mu trošiti vrijeme. Tako sam ušla u svijet autoportreta. Iako danas profesionalno snimam portrete i bilježim tuđe priče, autoportret je i dalje važan dio mog rada. On mi pruža potpunu kreativnu slobodu i prostor za eksperimentiranje. Daje mi energiju, ali potiče me i na napredak. Tijekom godina postao je moj način istraživanja identiteta, pripadnosti i same ljudske prirode. Budući da sam istovremeno i fotografkinja i model, tim se temama mogu posvetiti bez kompromisa i vanjskih očekivanja.”

Laurine su slike odmjerene i misaone te otvoreno odražavaju tu slobodu, od odabira lokacija i odjeće do načina na koji postavlja tijelo u kadar. „Moje su slike često minimalističke i vizualno jednostavne, no obično se temelje na dubljim pitanjima. Zanimaju me teme poput povezanosti, identiteta i našeg odnosa sa svijetom koji nas okružuje. Volim stvarati vizualne metafore koje potiču na razmišljanje. Stoga nastojim ne biti prepoznatljiva na većini svojih fotografija jer se one ne bave „Laurom”, nego konceptima za koje se nadam da se mogu tumačiti izvan okvira pojedinca.”

Često snima na otvorenom – na livadama, među stablima ili na stjenovitim liticama – a glavna joj je namjera prikazati interakciju ljudi i prirode, pa često oponaša oblike koje pronalazi ili se uklapa u prirodne otvore. „Mnogi moji koncepti istražuju odnos čovjeka i prirode. Privlači me ideja da nismo odvojeni od prirodnoga svijeta, nego da smo njegov dio. U vremenu u kojem se mnogi ljudi osjećaju sve udaljenijima od prirode, nastojim iskreno prikazati to stanje ili stvoriti fotografije koje odražavaju osjećaj povezanosti. Priroda za mene nikada nije tek pozadina, nego je uvijek smatram partnerom u stvaranju.”

Njezina je oprema jednostavna, Sony Alpha 7C II i tronožac, no katkad improvizira tako da fotoaparat postavi na panj ili ruksak ako doživi spontano nadahnuće. „No u gotovo svim slučajevima telefon povežem na fotoaparat putem aplikacije Sony Creators’,” objašnjava. „Svatko tko pokuša raditi autoportrete vidjet će da je to nevjerojatno koristan alat. Kao da sam sa sobom ponijela zaslon fotoaparata u prizor. Pogledam svoj položaj u kadru, postavim samookidač, maknem telefon iz vidokruga i namjerno na trenutak zaboravim na fotoaparat.”

„No aplikacija nudi mnogo više od toga”, kaže. „Možete upravljati i svim glavnim postavkama, primjerice prilagođavati ekspoziciju ili mijenjati način automatskog fokusiranja te točno vidjeti gdje je fokus, baš kao i na zaslonu fotoaparata. Zahvaljujući funkcijama kao što je Sonyjev AF s prepoznavanjem očiju, mogu ući u kadar i znati da je izoštreno točno onamo gdje treba, čak i pri vrlo širokim otvorima blende. Nema više predfokusiranja na f/8.”

„Način na koji radim često uključuje uklapanje sebe u lokaciju poput djelića slagalice,” objašnjava Laura, „a kad sam se počela baviti autoportretima, morala sam se vratiti do fotoaparata ako bi se svjetlo promijenilo ili da bih pregledala slike. No sada to više ne moram pa se mogu osjećati slobodnije i odvažiti na više eksperimentiranja. Aplikacija mi štedi mnogo vremena koje potom mogu uložiti u ono što fotoaparat ne može učiniti umjesto mene – u koncept, emocije i priču.”

„Tu su i novi prilagođeni izgledi”, nastavlja. „Mislila sam da je izbor ograničen, no mogućnosti su mnogo veće ako ih sami prilagodite. Upotrebljavala sam filmski izgled koji sam prilagodila vlastitom stilu – smanjila sam kontrast, ublažila najsvjetlije tonove, podigla tamne tonove i dodala zasićenost. Usporedila sam JPG s načinom na koji inače obrađujem RAW datoteke i rezultati su bili prilično bliski. Bilo je impresivno vidjeti ishod nalik mome uobičajenom procesu uređivanja izravno iz fotoaparata. To mi omogućuje da s klijentima ili na društvenim mrežama odmah podijelim sjajne pretpreglede. Osim toga, tijekom fotografiranja mogu promatrati svijet kroz vlastiti prilagođeni izgled u tražilu i na zaslonu fotoaparata, što pruža sasvim novu dimenziju zabave.”

Njezin fotoaparat Alpha 7C II savršeno se uklapa u te projekte, kaže Laura. „Sviđa mi se. Kompaktan je i lagan, ali bez kompromisa. 33 MP, uz sjajan ISO i dinamički opseg, i brz je. Većinu vremena pješačim da bih izvidjela lokacije, ali uvijek volim imati fotoaparat sa sobom u slučaju da naiđem na scenarij kojem se ne mogu jednostavno vratiti. Budući da ne nosim težu i veću opremu, slobodna sam u istraživanju, na primjer mogu se penjati po stablima i verati preko stijena.”

„Nakon dugogodišnjeg profesionalnog rada, izdavaštva, podučavanja i izlaganja diljem svijeta, i dalje vjerujem da su znatiželja i eksperimentiranje najvažniji dijelovi kreativnog procesa. Fotografi često imaju nevjerojatne ideje dok su početnici”, zaključuje, „no kako tehnički napreduju, gube taj osjećaj za istraživanje. Mnogima kojima sam mentorica rad je postao rutina s znatno manje kreativnosti i strasti. Na predavanjima i radionicama nastojim prenijeti kako potaknuti čaroliju koju su osjećali na početku, tu slobodu, maštu i znatiželju. Autoportreti su mi i dalje omiljen način da ostanem povezana s tim stanjem. Oni pružaju prostor u kojem čovjek može nastaviti učiti i zaboravljati, griješiti i rasti, isprobavati i pitati se.”

Više Laurinih radova možete vidjeti na njezinu web-mjestu i Instagramu.’