Za Johna Makrisa fotografija vjenčanja svodi se na dvije stvari: „Motiv je ljubav između mladenaca, ali i trenuci s obitelji i prijateljima oko njih. To su glavni elementi priče koje pokušavam ispričati.” A priča je sve – Johnove fotografije nose prepoznatljiv stil koji podsjeća na klasičnu filmsku estetiku. „Obožavam taj stil – bezvremenski je elegantan i želim da se par osjeća kao da je na filmskoj sceni, ali oni sami, onakvi kakvi jesu. Ne želim da glume ili mijenjaju ono što jesu.”
Vjenčanja uključuju širok raspon različitih vrsta slika, zbog čega John odnedavno koristi objektiv Sony FE 50 – 150 mm f/2 G Master, osim svojih fotoaparata Sony Alpha 7 IV i Alpha 7R V. Prije nego što je prešao na objektiv 50 – 150 mm, koristio se 70 – 200 milimetarskim zoom objektivom. „Pitao sam se hoće li mi nedostajati tih dodatnih 50 mm – između 200 mm i 150 mm”, prisjeća se John. „Naravno, pregledao sam desetke tisuća svojih starih fotografija vjenčanja snimljenih 70 – 200 milimetarskim objektivom, razvrstao ih prema žarišnoj duljini i shvatio da je najveći postotak mojih snimaka zapravo snimljen lećom između 100 mm i 150 mm, a samo manji dio s 200 mm. Stoga sam shvatio da je to za mene vrlo važan raspon žarišnih duljina.”
John je dosad snimio deset vjenčanja 50 – 150 milimetarskim objektivom, a kvalitetu ne vidi samo u rasponu žarišnih duljina, već i u velikom otvoru blende f/2. „Shvatio sam koliko je korisno početi s 50 mm”, otkriva nam. „To mi pruža fleksibilnost za snimanje širih portreta, snimanje trenutaka bez mijenjanja objektiva. Samo taj jedan objektiv omogućuje mi da ispričam cijelu priču. Mogu snimiti sve sitne detalje bez razmišljanja o tome koji ću sljedeći objektiv upotrijebiti. Njegova kvaliteta i dosljednost kroz cijeli raspon žarišnih duljina omogućuju mi da se usredotočim na ono što je najvažnije – emociju, povezanost, stvarne trenutke.”
Razlika između snimanja pri f/2,8 i f/2 možda se čini beznačajnom, ali za Johna ona čini ogromnu razliku u načinu rada i izgledu fotografija. „U nekim mračnim crkvama ovdje u Grčkoj ili tijekom slabo osvijetljenog vjenčanja objektiv ostaje izuzetno brz, oštar i pouzdan. Često mi f/2 daje slobodu da budem prirodan – bez potrebe za dodatnim osvjetljenjem. A naravno, bokeh – to zamućenje iza para ili u prvom planu – jednostavno je nevjerojatno.”
John snima vjenčanja diljem Europe, no kaže da u rodnoj Grčkoj domovini je tradicija da vjenčanja kasne, često oko 20 sati. „Nakon obreda više nema dnevnog svjetla za fotografiranje, pa nerijetko snimimo par u danima nakon vjenčanja.”
Jedno takvo snimanje odvijalo se na lokaciji na kojoj John nikada prije nije bio. „Kad prvi put posjetim neko mjesto, osjećam se kreativnije”. Objašnjava: „Pokušavam potražiti prizor i zamisliti kadar. Na ovoj sam slici ugledao svjetlost i taj potencijal. Zamolio sam mladoženju da malo vuče noge dok trče po prašnjavom terenu. Volim usmjeriti par, ali želim da rezultat izgleda prirodno, a ne namješteno. Mislim da ova slika prikazuje slobodu, energiju – to je poput scene iz filma.”
Na nedavnom snimanju zaruka u Parizu, John je fotografirao par ispred slavne galerije Louvre. Jedna fotografija ispred umjetničke galerije posebno se istaknula. „Tu sam ugledao prekrasan niz uličnih svjetiljki. Smjestio sam par na početak ulice, s idejom da svjetla stvore vizualni tok koji vodi prema beskonačnosti u pozadini. Međutim, kada sam prešao na 150 mm pri f/2, rezultat je bio nevjerojatan. Par je ispao savršeno jasno, ali pozadina je postala kremasta – to je čarobno. Sviđa mi se što mogu prikazati njihove emocije i uhvatiti svu atmosferu na filmski način.”
Snimanje pri 150 mm f/2 omogućilo je Johnu da bude još kreativniji i da snima na način koji prije nije prakticirao. „Kao da sam otključao novo tajno oružje, pogotovo s 150 mm pri f/2. To je nešto što nikada prije nisam doživio, potpuno novo iskustvo za mene.”
Najveća nagrada za Johnov trud u snimanju prekrasnih trenutaka Sonyjevom opremom dolazi kada fotografije podijeli s parom. „Obožavam vidjeti njihovu reakciju. Želim da osjete i ponovno prožive te trenutke – ali i da osjete kako nikad ljepše nisu izgledali.”