Kreativnost u doba nedaća

Ruku na srce, 2020. bila je godina nedaća. COVID-19 je značila bezbrojne promjene i ograničenja u našim životima, a to vrijedi i za amaterske i za profesionalne fotografe. No ako vas nije napustio kreativni zanos, bilo je i nekih prilika. Mathias Kniepeiss, umjetnik specijaliziran za ekstravagantno stilizirane, priređene fotografije, upravo je snimio projekt koji to savršeno dokazuje.

„Trenutačno mi jako nedostaju putovanja”, uzdahnuo je. „Iako imam mnogo kupaca i klijenata diljem svijeta, nisam siguran hoće li mi se sve to vratiti sljedeće godine. Mnogo je toga otkazano, ali postoje i prilike i mogućnosti. Jedna od njih bila je moj projekt u Muzeju iluzija u Beču.” Prvi se Muzej iluzija otvorio u Zagrebu 2015., no danas je to svjetski lanac koji svojim atrakcijama oduševljava posjetitelje putem interaktivnih, prožimajućih i zabavnih optičkih iluzija. Zato je kreativnom fotografu kao što je Mathias odmah bio uzbudljiv.

Kako li je onda Mathias sam postavio prizora? „Nije lako”, priznao je, „ali istodobno predstavlja i novu priliku. Postoje određena mjesta za fotografiranje namijenjena posjetiteljima gdje je iluzija savršena zbog linija i dubine te boje, ali ako u to dodate vlastiti stil, vlastite vještine i tehnike, u iluziju možete dodati još slojeva ili pak postići sasvim novu.” Da bi već zanimljiv postav učinio još zanimljivijim, služio se atraktivnim modnim stilom i tako uzdigao izgled iluzije ‘glave na tanjuru’ na višu razinu te snimio različite perspektive fotoaparatom Alpha 7R IV te objektivima FE 85 mm f/1,4 GM i FE 24 – 70 mm f/2,8 GM. No tijekom rada u hodnicima koji mijenjaju perspektivu dodatan učinak i dramatičnost postigao je objektivom FE 12 – 24 mm f/4 G.

Mathias se prije snimanja pripremao da bi pronašao način kako iskoristiti te bizarne prostore. „Priprema je vrlo važna za ovakva snimanja”, objašnjava, „jer, bez obzira na brojne mogućnosti, nemate mnogo vremena za rad. Što bolje pripremite postav i stil, veće su vam mogućnosti za kreativnost. Budući da sam sve fotografije snimio sa svojom djevojkom Conny Aitzetmueller, brže smo radili. Obično bih radio u timu sa stilistima, kostimografima i pomoćnicima, no ovaj put je bilo sjajno stvoriti nešto s voljenom osobom. Ona je profesionalna plesačica i koreografkinja, pa zna kako se ponašati s druge strane objektiva.”

Mathias i Conny eksperimentirali su i s apstraktnim slikama koje su snimili kroz jedan od kaleidoskopa u muzeju. „Različitom odjećom pokušali smo naglasiti odraze”, rekao je, „a različitim objektivima mijenjati efekt. Po meni, najviše se istaknuo način automatskog fokusiranja s praćenjem očiju na fotoaparatu Alpha 7R IV. Hoću reći, ako objekt uspije pratiti kroz kaleidoskop, pa gdje su mu granice? Jedna je prednost toga”, nastavio je, „to što znam da se mogu potpuno osloniti na to da će fokus ostati na Connienim očima, što mi omogućuje da se u potpunosti koncentriram na kompoziciju i radim na tome da pronađem najbolju interakciju između nje i odraza.”

„No najveća prednost fotoaparata α7R IV”, rekao je, „vjerojatno je bila rezolucija. Ponavljam, nisam točno znao što je sve moguće u muzeju, pa mi je mogućnost da naknadno izrežem sliku i svejedno dobijem golemu veličinu datoteke bila fantastična. Nekad je bilo dovoljno samo pomaknuti sliku malo ulijevo ili udesno u postprodukciji i tako postići bolju kompoziciju.”

„Snimanje projekta u Muzeju iluzija bio je iznimno kreativan i zabavan posao”, rekao je Mathias, osobito zato što mu je to omogućilo novi kreativni odušak, a kao prijašnjeg korisnika fotoaparata Alpha 7R III, njegov ga je nasljednik potpuno oduševio. „Nova je verzija doista fantastična”, zaključuje, „i uvijek je spreman za nove prilike, baš kao i dobar fotograf.”