“Galatasaray mi daje posebnu motivaciju”, kaže turska sportska fotografkinja Mine Kasapoğlu. Stoga, kada je nogometni klub pozvao Mine da snimi pripreme momčadi u Austriji, odgovor je mogao biti samo jedan. Galatasaray je Minein klub od rođenja: “Sjećam se da sam spavala u crveno-žutim plahtama i nosila dresove koje je šivala moja teta.” Ljubav prema istanbulskom klubu utkala se u obiteljsku povijest. Mine se ponosno prisjeća: “Moj je djed bio blizak s osnivačem kluba i jedan od prvih kapetana veslačke momčadi. Tu je upoznao moju baku, kapetanicu ženskog tima. Moja je majka plivala za Galatasaray i obarala turske rekorde, a moj je otac dugogodišnji član kluba” Moji se s ponosom prisjeća.

Mine posljednje tri godine fotografira Galatasaray svojim Sony Alpha fotoaparatima i objektivima. Surađuje s klubom i povremeno prati njegove utakmice kao sportska fotoreporterka. “Godinama fotografiram profesionalne sportove diljem svijeta, ali nikada nisam fotografirala svoj klub. Kada sam dobila priliku, bilo je jednostavno nevjerojatno. Sada je to gotovo osobni projekt. Mnoge fotografije šaljem sportašima – oni ih vole i rado ih dijele.”

S tako duboko ukorijenjenom ljubavlju prema klubu, Mineine fotografije često izgledaju drugačije od tipičnih snimki nogometaša. “To nisu medijske ili press fotografije – primjerice, pazim da ne fotografiram drugu momčad, ne želim ih ni u kadru, što inače ne bih radila. Tu sam zbog jedne stvari – da ih prikažem kao superjunake. Baš kao što to činim s plivanjem i drugim sportovima po kojima sam poznata, želim pokazati njihovu dobru, superjunačku stranu, a ne njihove poraze. Uvijek nastojim prenijeti pozitivne emocije.”

Mine snima fotoaparatima Sony Alpha 1 i Alpha 9 II. “Obožavam svoj Alpha 1”, kaže. “Sviđa mi se što su datoteke tako velike – mogu snimati u 50 megapiksela pri 30 sličica u sekundi. Nevjerojatno je imati toliko podataka i takvu kvalitetu, pa mogu obrezivati fotografije kako želim i pritom zadržati bogate detalje.”

Mnoge Mineine fotografije Galatasaraya i nogometa općenito su snimljene u rezoluciji od 50 megapiksela pri 30 sličica u sekundi, objektivom FE 400 mm f/2.8 GM OSS. “Žarišna duljina od 400 mm mi je bolja od 600 mm ili 300 mm za snimanje nogometa – jednostavno najbolje funkcionira za kadar. Ništa ne nadmašuje kvalitetu 400-milimetarskog objektiva”, kaže ona. “Moja savršena oprema za nogomet je Alpha 1 s 400-milimetarskim objektivom i Alpha 9 II s FE 70–200 mm f/2.8 GM OSS, za trenutke kada su igrači bliže.” Kako bi stvorila superjunačke fotografije, Mine ima vlastita pravila. “Zapravo ne pratim samu igru. Obično se smatra da lopta mora biti na fotografiji da bi slika bila ‘dobra’, ali ja gledam govor tijela. Volim fotografirati igrače dok se postavljaju na početku – kad izgleda da kreću u napad – svi zajedno, kao momčad. Nastojim uhvatiti te emocije na njihovim licima i snimati pri f/2.8 uz zamućenu pozadinu. Kada Galatasaray igra kod kuće, u drugom poluvremenu lovim trenutak kada publika upali svjetla svojih mobitela – to stvara fantastičnu pozadinu.”

Fotografiranje nije samo snimanje nogometaša; riječ je o hvatanju trenutka u vremenu i uzbudljivoj mogućnosti stvaranja povijesti. “Ponekad osjetim da se događa nešto magično i to me privlači. Upravo to se sada događa s Galatasarayem – i priča se nastavlja. Ako momčad krene u čarobni niz u Ligi prvaka i stigne do četvrtfinala, polufinala… ili možda i dalje – tko zna? Želim biti prisutna i uloviti tu magiju.”

Duga sezona donijet će mnogo priča. Sve je počelo ovog ljeta kada je Mine u svom drugom domu, u Austriji, imala priliku fotografirati turski klub dok je momčad putovala na predsezonske pripreme i prijateljske utakmice. Predsezona je uvijek vrijeme uzbuđenja i iščekivanja nove sezone, a ove godine posebno se šuška oko dva igrača. “Naš klub prolazi kroz čarobno razdoblje – dolaze nam igrači zbog kojih se svi u Turskoj ponovno zaljube u nogomet, kao što su Mauro Icardi i Victor Osimhen. Oni ponovno rasplamsavaju strast prema nogometu i među djecom diljem Turske”, uzbuđeno objašnjava Mine.

“To mi neizmjerno puno znači. Veliko mi je zadovoljstvo kada sportaši vole ove fotografije i dijele ih. Želim zabilježiti ovo razdoblje i na neki način zahvaliti klubu u kojem sam odrasla.”