Fokus slike

Ožujak je 2025. i ljudska rijeka vijuga niz Rue de Rivoli u Parizu. Šarene trake i majice natjecatelja na pariškom polumaratonu stapaju se u dugine boje dok prolaze pokraj fotoaparata Bertranda Bernagera. Tehnika duge ekspozicija može se koristiti na bilo kojem motivu, pa zašto je Bertrand primijenio tu tehniku na maratonce? „Za mene je to kontrast ljudskog kretanja u nepokretnom gradu,” objašnjava, „način na koji arhitektura ističe to kretanje, kao da je svijet ubrzan. Prvi put kad sam je isprobao, bio sam na maratonu i snimao na uobičajen način, zamrzavajući kretanje trkača, ali to me nije zadovoljilo,” Bertrand nastavlja: „Shvatio sam da imam tronožac i ND filtar, pa sam pomislio: ‘zašto ne bih isprobao nešto drugačije?’. Rezultat je nešto što je potpuno prirodno, ali potpuno nevidljivo sve dok to ne zabilježite fotoaparatom. Uvijek je drugačije, uvijek iznenađujuće. Fascinira me.” Namjerno usporavanje zatvarača uzbudljiv je trenutak otkrića za mnoge fotografe, no kako Bertrand objašnjava: „to je jednostavno postići”. Ova slika je jedina snimljena ekspozicijom od 20 s,” kaže. „Radio sam u ručnom načinu rada, postavio sam vrlo nisku ISO osjetljivost – na 50, a otvor blende sam istovremeno smanjio na f/11, no pravi ključ je dodavanje snažnog filtra neutralne gustoće na objektiv koji uklanja mnogo svjetla. Koristio sam filtar od 10 blendi. Bez njega bi brzina zatvarača iznosila 1/50 sekunde, a zamućenja uopće ne bi bilo”.

„Naravno, morate snimati s tronožca jer ovdje želimo da se zamute samo trkači, a ne zgrade,” nastavlja. „I sve dok fotoaparat bude miran, i zgrade će biti mirne. Pokušavam koristiti brzine između 5 i 20 sekundi, ovisno o tempu trkača. Ako je ekspozicija manja, neće biti zamućenja, a ako je preduga, trkači će nestati. Upotreba daljinskog upravljača također je ključna. Uz brojne mogućnosti povezivanja dostupne na Sonyjevim fotoaparatima, za bežično upravljanje fotoaparatom upotrebljavam Bluetooth daljinski upravljač RMT-P1BT ili aplikaciju Creators' App bez stvaranja vibracija. Položaj snimanja i kadriranje također su važni,” kaže. „Volim biti malo iznad akcije, stoga imam tronožac u punoj visini, dok dulje žarišne duljine telefoto objektiva kao što je FE 70-200mm f/2.8 GM OSS II daju uži kadar kroz koji se trkači brže kreću. Također komprimiraju prizor, stvarajući dojam da je pozadinska arhitektura istaknuta.” Premda je fotoaparat Sony α1 koji je Bertrand koristio cijenjen zbog svojih brzih sportskih sposobnosti, ovdje je ključna rezolucija i širok dinamički opseg fotoaparata. „Snimajući u RAW formatu, α1 bilježi toliko informacija da mogu jednostavno prilagoditi ekspozicije svijetlih dijelova i sjena kada je to potrebno,” objašnjava, „a to je ključno ako se osvjetljenje mijenja tijekom fotografiranja, što je često slučaj! Ono što stvarno volim je čekanje”, zaključuje Bertrand. „Ubacite sve sastojke i 20 sekundi kasnije zaslon će vam pokazati nešto posebno. Želim snimiti seriju sličnih fotografija koje će pokriti sve veće maratone diljem svijeta, poput Londona, Berlina, New Yorka i Tokija. Sve utrke imaju drugačiji osjećaj, pa će tako i svaka nova ekspozicija.”