Fokus slike

Svatko ima svoje mišljenje o nekoj fotografiji, ali kada ispričate priču koja stoji iza nje, ona poprima potpuno drugačiji smisao. Ovo je moja kći. Prije gotovo četiri godine dijagnosticiran joj je rak jetre. Sada se oporavlja i dobro je. Fotografija je snimljena u Amsterdamu, tijekom fotografske šetnje, kao i obično, u društvu moje kćeri. Snimka je nastala potpuno spontano, bez ikakvog usmjeravanja. Postavio sam je ispred zida, na jednom užurbanom mjestu, dok su ljudi oko nje prolazili i razgovarali. Samo sam joj rekao: „Zauzmi pozu, razmišljaj o nečemu, budi sanjar.” Nisam je htio opterećivati nikakvim teškim emocijama; samo sam kroz ovu fotografiju želio uhvatiti vlastite osjećaje. Onog dana kada smo saznali da ima rak jetre, cijeli naš svijet je stao. To je toliko preplavljujuće, potpuno obamreš kada čuješ takvu vijest. No, neobično je to što je život na ulici, kad bismo pogledali kroz prozor, jednostavno išao dalje. To je ono suludo kod primanja takvih vijesti – svi nastavljaju sa svojom svakodnevicom. Ljudi su razgovarali na mobitel, stajali i čekali da se upali zeleno svjetlo na semaforu. Sjećam se nekoga tko je jeo hamburger, drugoga koji je pušio cigaretu. Gledao sam ljude kako su blago iznervirani zbog sitnica – jer moraju čekati na crvenom svjetlu. Sve same potpuno normalne stvari. A ja sam samo žudio za tim osjećajem – da imam neku normalnu brigu, ali ništa od toga više nije bilo važno. I upravo je to ono što sam htio prikazati i osjetiti ovom fotografijom. Ona govori sve. Moja kći stoji nepomično, pozira i razmišlja o svojoj budućnosti. Zato sam fotografiju i nazvao „Sanjar”, jer u takvoj situaciji postaneš sanjar. Možeš sanjati samo o pozitivnim stvarima. No, vizija sanjara može biti i noćna mora. Hodaš po tankoj liniji između pozitivnog i negativnog – bačen s jedne strane na drugu.

Fotografiju sam snimio kompaktnim fotoaparatom Sony RX1R III i njegovim fiksnim 35mm f/2 objektivom. Taj objektiv pruža predivnu dubinsku oštrinu, a sama veličina aparata iznimno je važna za uličnu fotografiju jer ne želim da ljudi primijete da imam kameru. Rezolucija od 61 megapiksela omogućuje mi izrezivanje kadra uz zadržavanje izvrsne kvalitete slike. Rezolucija od 61 megapiksela omogućuje mi izrezivanje kadra uz zadržavanje izvrsne kvalitete slike. Glavna tehnička odluka za ovaj snimak bila je upotreba brzine zatvarača od 1/30 sekunde pri otvoru blende f/2.0. Slika nije potpuno izoštrena – primjećuje se lagani pomak, ali ta nesavršenost savršeno funkcionira za ovu sliku, jer cijela ova priča i jest o nesavršenosti. Da je fotografija preoštra, jasna ili savršeno komponirana, izgubio bi se onaj osjećaj koji sam doista želio prenijeti. Tako sam ponosan na svoju djevojčicu – kako je snažna, kako kroči kroz život. Ponosan sam na apsolutno sve u vezi nje – i na to što je sanjar. Zato o ovoj fotografiji govorim s istinskim ponosom.