Što vam prvo pada na pamet kada zamislite talijanski pejzaž? Većina ljudi vjerojatno pomisli na jarko sunce, osvježavajuće azurno more, tople terakota krovove i mirne, zelene borove. No, talijanski pejzaž krije i surovu, seizmičku dramatičnost. U mjestima poput sicilijanske doline Belice, tlo može biti silovito i prepuno ožiljaka koje je ostavila moć naše planete”, objašnjava Cristiano Ostinelli. „Potres je 1968. godine potpuno uništio grad Gibellinu i okolna mjesta, ostavivši i do sto tisuća ljudi bez doma.” „Tijekom 1980-ih”, nastavlja, „umjetnik Alberto Burri stvorio je niz instalacija inspiriranih ruševinama grada. Najveća od njih, Cretto di Burri ili 'Burrijeva pukotina', golema je struktura od cementnih blokova i kanala koja prati izvorne linije ulica te se poput vala proteže niz padinu brda.” Na tim lokacijama Cristiano pronalazi neke od svojih najvećih inspiracija za portretnu fotografiju. „Budući da su spomenik i okolni krajolik izrazito surovi, volim smjestiti model u takav ambijent. Time se stvara kontrast između grubog okruženja te mekoće i ljepote samog subjekta i njegove odjeće. Na ovoj snimci imamo živu osobu na mjestu gdje već pola stoljeća nitko ne živi. To mu ponovno udahnjuje život.” Osim kontekstualnog kontrasta, Cristianova fotografija pršti i stvarnom igrom svjetla i sjene. „Oblačno, olujno nebo doista je pridonijelo ugođaju koji sam želio postići”, kaže on, „a to sam dodatno naglasio podekspozicijom prirodnog svjetla, dok sam motiv osvijetlio bljeskalicom.”
Koristeći funkciju kompenzacije na svom fotoaparatu Sony Alpha 9 III, smanjio je ekspoziciju na -2,3 EV, što je pak skratilo brzinu zatvarača na 1/4000 s pri f/3,5. „Time sam postigao mnogo tamne nebo, dok bljeskalica postaje najsvjetliji element”, objašnjava Cristiano, No to mogu postići samo zahvaljujući tehnici globalnog zatvarača fotoaparata Alpha 9 III. Omogućuje mi kombiniranje bljeskalice s bilo kojom brzinom zatvarača, što znači da i dalje mogu raditi pri širokim otvorima blende, čak i pri jakom osvjetljenju. Fotoaparati s klasičnim zatvaračima ograničeni su na brzine poput 1/250 s ili moraju koristiti bljeskalicu s podrškom za brzu sinkronizaciju (HSS), koja nema dovoljno snage za nadvladavanje sunčeve svjetlosti.” Želeći spojiti dramatičnost scene sa svojim subjektom, Cristiano se također odlučio za objektiv FE 12-24mm f/2.8 GM. „Obožavam taj objektiv jer sceni daje stvaran kontekst”, objašnjava on, „iako se, kao i svaki ultraširokokutni objektiv, mora pažljivo koristiti za portrete. Korak preblizu ili položaj subjekta preblizu rubu kadra i – perspektiva će ga neprirodno izdužiti.Također ga morate držati ravno, bez naginjanja. No, ako to učinite kako treba, to je nevjerojatan način za smještaj osobe u kadar unutar pejzaža.” „Uglavnom fotografiram vjenčanja”, zaključuje Cristiano, „i iako u njima uspijevam biti kreativan, osobni projekti poput ovog su mjesto gdje doista mogu dati krila svojim idejama i improvizirati. Fotoaparat poput modela Alpha 9 III daje mi upravo taj potreban uzlet.”
"Moja najbolja fotografija još uvijek nije snimljena"