Kao fotograf divljih životinja, čvrstog sam stava da je čovjek kovač vlastite sreće i da mora riskirati. Ovu sam fotografiju napravio jednog ranog jutra na talijanskim Dolomitima. Magla je obavila planine, a spustila se i na jezero. Sudjelovao sam na Sonyjevom Kando putovanju, zajedno s drugim fotografima, no odlučio sam prošetati i pokušati napraviti drugačije slike jezera.
Tijekom šetnje, obraćajući pažnju na prizor oko sebe, primijetio sam pastrve kako povremeno iskaču iz vode, kao i labuda koji je klizio po površini. U pozadini su se s obje strane nazirale planine, a labud je bio savršeno kadriran između njih, što je sve zajedno činilo odličnu snimku. Stoga sam se pozicionirao da snimim labuda u tom prekrasnom prizoru fotoaparatom Sony Alpha 1 i objektivom FE 70-200mm f/2.8 GM OSS II.
Kada snimam divlje životinje, na fotoaparatu uvijek uključim način rada za uzastopno snimanje niza fotografija i snimam pri 10 ili 20 fps. Pritisnuo sam gumb zatvarača kako bih fotografirao i u tom načinu rada snimio šest ili sedam fotografija. Kako sam pritisnuo gumb, pastrva je iznenada iskočila iz vode, a ja sam je uspio savršeno snimiti. Tajming je bio nevjerojatan i nitko nije mogao vjerovati da sam uspio postići savršenu kompoziciju. Stvarno sam imao sreće!
S vremenom i iskustvom, s obzirom na to da sam fotograf divljih životinja već dugo, naučio sam da će riskiranje i kontinuirano vježbanje povećati šanse da snimate sve bolje i bolje slike.
Uvijek snimam fotoaparatom Sony Alpha 1 jer mi pruža sve što mi je potrebno za snimanje divljih životinja. Ne samo da može snimati slike od 50 megapiksela pri nevjerojatnoj brzini od 30 fps, već znam i da se mogu pouzdati u njegovu kvalitetu slike. Uvijek ga postavim na kontinuirano automatsko fokusiranje, s time da je praćenje fokusa postavljeno na životinje, odnosno, u ovom slučaju, ptice. Na ovoj je slici fotoaparat Alpha 1 pratio fokus objektiva FE 70-200mm f/2.8 GM OSS II na oku labuda. Kako je pastrva bila odmah iza labuda, još uvijek je bila u fokusu s obzirom na postavku otvora blende. Brzina zatvarača koju sam postavio također je bila dovoljno velika za snimanje skoka jer sam ostavio fotoaparat na visokoj ISO osjetljivosti koja mi je potrebna za snimanje divljih životinja.
Od svih šest slika na kojima je pastrva, znao sam da je ova najbolja jer je na njoj rep pastrve lagano savijen, što ukazuje na pokret skoka. Ovu fotografiju obožavam i zato što je pomalo mračna. Ranojutarnja magla daje joj notu tajanstvenosti, a minimalistička kompozicija planina je iznimna. Imam dojam da je fotografija zahvaljujući tome mnogo posebnija nego što bi ista snimka i kompozicija bile da su snimljene sredinom dana.
„Loše vrijeme izvrsna je prilika za fotografije“