Iako se Bajkovita šuma odlikuje čarobnom kvalitetom i kompozicijom, ništa kod te fotografije Pettera Askøa Næssa nije izmišljeno. Snimka je proizvod pomnog eksponiranja i kadriranja, planiranja, strpljenja i truda.
Petter je želio napraviti sliku koja će biti kombinacija njegove tri najdraže stvari. “Slika je oda ptici, mjestu i godišnjem dobu,” otkriva nam, “Ål u Hallingdalu moja je omiljena šuma. Puna je života te je prekrasno biti u njoj tijekom jeseni. Ptica u pitanju je kukmasta sjenica. Mala je, prekrasna te ju je veoma teško pronaći. Snimanje te ptice predstavlja moj najdraži osjećaj povezan s fotografiranjem divljih životinja.”
To je osjećaj iščekivanja, osjećaj koji ga obuzima kada čeka da se objekt pojavi u njegovom tražilu. Radi se o prilici koja se temelji na iskustvu i vještinama, no svejedno je primamljivo neizvjesna. “Kukmaste sjenice su teritorijalne,” objašnjava, “stoga sam pronašao lokaciju u šumi za koju sam znao da bi na njoj sjenica mogla doći tražiti insekte. Svoj sam fotoaparat Sony Alpha 1 postavio na tronožac i kadrirao granu prekrivenu lišajem iznad šumskog tla. Potom sam čekao.”
“Bilo je toliko mnogo varijabli,” prisjeća se. “Hoće li ptica doskočiti na mjesto na kojem sam je želio snimiti te hoće li još uvijek biti sunčevog svjetla? Nakon više sati provedenih prakticirajući strpljenje, ptica je sletjela baš na pravo mjesto i to baš kada je svjetlo bilo najintenzivnije. Pola sekunde kasnije sjenica je već nestala.”
U tom se trenutku Petter oslonio na svoj fotoaparat Alpha 1 da mu pomogne ostvariti željeni rezultat. “Sati, čak i dani, strpljenja uloženog u pronalaženje slike moraju se isplatiti, a Alpha 1 će se pobrinuti da se to ostvari,” kaže. “U ovom sam se slučaju koristio načinom rada pri 30 fps fotoaparata kako bi taj djelić sekunde iskoristio na najbolji mogući način, no trebala mi je i dovoljno visoka brzina zatvarača kao bih pticu zamrznuo na grani. Radio sam pri ISO 2500 i postigao brzinu od 1/5000 s koja je zaustavila svaki, pa i najmanji pokret.”
“Kako sam radio s nevjerojatnom značajkom automatskog fokusiranja za ptice fotoaparata Alpha 1, postigao sam i savršenu oštrinu,” nastavlja. “Stvarno je revolucionarna za fotografe divljih životinja te je uspjela razaznati oko na svakoj snimci tog dana, bez obzira na to što se radilo o malenoj ptici koja je činila mali dio kadra. Čim se mali zeleni okvir pojavio, znao sam da će snimka uspjeti. Ako ne uspije, znam da sam ja nešto krivo napravio, a ne oprema!”
Tog je dana ključan bio i njegov odabir objektiva.
Objektiv FE 300mm f/2.8 GM OSS pružio mi je svo potrebno svjetlo u toj mračnoj šumi zahvaljujući njegovom velikom otvoru blende,” kaže, “a novi motori automatskog fokusiranje objektiva i više su nego dovoljno brzi da drže korak s mogućnosti otkrivanja objekta kamere. Žarišna duljina od 300 mm također mi omogućuje da postignem sklad između ptice i njezinog šumskog doma. Neki će možda reći da je prekratka za snimanje ptica, no meni je za to savršena.”
“Ova slika ogledni je primjer zašto uživam u fotografiranju divljih životinja,” za kraj će Petter. “Dokaz je da se svi oni sati provedeni vani na hladnoći mogu pretvoriti u nešto nevjerojatno, a to me ispunjava energijom koja mi je potrebna za sljedeće snimanje.”