“Fotografiranje vjenčanja je poput plesa,” kaže David Bastianoni... “lokacija i partner se mijenjaju, ali i dalje svaki put plešete. Bez obzira gdje se nalazite ili tko je par,” nastavlja, “priča je to o dvoje ljudi koji se okupljaju s prijateljima i obitelji da bi proslavili ljubav. Držimo se tog ritma, pratimo taj ples, snimajući prolazne trenutke koji ga definiraju.”“Svaki korak plesa mora biti dobro procijenjen i prilagođen partneru, a ako to učinite kako treba, stvara se nešto mnogo dugotrajnije od same proslave”, kaže. “Važni trenuci mogu proći tako brzo da zaboravite da su ikada postojali, ali prave slike ne blijede. One oživljavaju emocije čak i ako je cijeli jedan životni vijek prošao.” Jedan od prvih koraka bila je sesija snimanja portreta na teniskom terenu dvorca. “Svidjelo mi se raditi u tom prostoru,” kaže, "jer linije i površina čine teren čistim i dinamičnim, ali i neobičnim i zabavnim. Iako su pozadine na kojima se vidi dvorac nevjerojatne, ne smiju skrenuti pažnju s priče. Snimali smo pri 50 mm, što vam omogućuje da vidite okolinu na prirodan način.”

Drugdje, spontane slike išle su u prilog dojma tradicionalno-reportaže fotografije, od kojih su se mnoge odlikovale kreativnim fokusiranjem i kadriranjem. “Sonyjevi fotoaparati toliko su izvanredni u prepoznavanju objekata da, iako prepoznavanje lica obično ostavljamo uključeno, za te smo se snimke često vraćali načinima rada za jednu snimku i mjerenja u maloj točki kako bismo prepoznali objekte kroz gužvu ili u ogledalima,” objašnjava.

Kada se radi o raznolikosti svjetla na koju možete naići na vjenčanju, David se odlučuje za rad u načinu ručne prilagodbe ekspozicije u čemu mu pomaže elektroničkog tražilo. “Za sve smo odabrali ručni način rada jer tako imate mnogo više kontrole. Od velike je pomoći kompenzacija ekspozicije, na primjer kada radite pozadinski osvijetljene portrete oko vremena zalaska sunca, kao i vlastitim okom vidjeti rezultate na licu mjesta.”

I naravno, tu su i oni neponovljivi trenuci. “U situacijama kada mladenka hoda, a vjetar joj podigne veo, brzina fokusiranja i snimanja fotoaparat zaista je važna,” kaže David, “jer ne možete zamoliti vjetar da ponovno zapuše, kao ni inscenirati takav prizor, nije u tome poanta.”

Zbog svega navedenog, i još mnogo toga, David je odabrao fotoaparat Sony Alpha 7 IV, “savršeni fotoaparat za tim fotografa vjenčanja,” kaže. “Imamo ih 10 ili 12. Svi su jednako postavljeni, tako da su međusobno zamjenjivi. Alpha 7 IV pruža sve prednosti serije Alpha. Malen je i lagan, savršeno se fokusira uz praćenje u stvarnom vremenu i ima sjajan ISO raspon, tako da ga možete koristiti danju i noću.”“I veličine datoteka su odlične za vjenčanja jer snimamo mnogo slika, naravno, te nam je stoga potrebna lakoća upravljanja podacima,” nastavlja. “Senzor punog kadra fotoaparata Alpha 7 IV ima 33 megapiksela, tako da nije tako visoke rezolucije kao neki od Sonyjevih Alpha fotoaparata, ali unatoč manjim dimenzijama datoteka, nekako i dalje daje nevjerojatnu razinu detalja.”

Na vjenčanju se David koristio i objektivom FE 24-50mm f/2.8 G. “Prometnuo se u jedan od najboljih objektiva za cjelodnevno snimanje,” kaže, “sa svijetlim otvor blende koji vam omogućuje zamućivanje pozadina uz veliku brzinu zatvarača. To je također i objektiv za zumiranje koji omogućuje neke vrlo klasične, ljudske perspektive, od širokokutnih do kratkih telefoto perspektiva, bez izobličenja. Kombinacija je odlične kvalitete s veličinom i težinom kojom možete rukovati cijeli dan.”Je li Davidu teško voditi računa o svim tim koracima? “Na vjenčanju ne stajete,” objašnjava. “Ako ne snimate, onda tražite sljedeću snimku. Taj stalni protok ideja uvijek je u pokretu, no vodite mentalni dnevnik onoga što ste napravili i što još trebate napraviti. Ravnoteža je u redu, ali na kraju, ako možete reći da ne postoji ništa što biste promijenili, onda ste se držali pravog ritma.”