Čini se da je sudbina oblikovala karijeru portugalskog fotografa Gonçala Delgada čak i prije nego što je znao za sebe. “Odrastao sam u obitelji fotoreportera,” prisjeća se Gonçalo, “a brat mi se također bavio glazbom. Bio sam okružen dobrom glazbom i fotografijom odmalena. Još se sjećam kako sam birao koji ću album staviti u svoj Sony Discman.”

Zahvaljujući utjecaju obitelji, Gonçalov idući logični korak bio je uzeti fotoaparat u ruku i početi snimati lokalne bendove. “Povezao sam se s underground svijetom rock i metal glazbe, fokusirajući se na snimanje supkulturnih koncerata u malim krcatim prostorima. Tamo nije bilo ograđenih prostora za fotografe, već bih stajao usred publike koja je pogala oko mene!”

Gonçalova fotografija posvećena glazbi se od 2004. godine razvija zajedno s tehnologijom fotoaparata. Njegov prvi fotoaparat bio je prvotni model Alpha 7 kojim se rado koristio u kombinaciji s vintage objektivima s ručnim fokusom. “Tijekom godina fotografirao sam manje-više svim Sonyjevim fotoaparatima. Trenutačno se koristim Sonyjevim modelima Alpha 1, Alpha 7C II i Alpha 9 II.”

Globalni zatvarač fotoaparata Alpha 9 III pokazao se posebno značajnim u Gonçalovu radu. “Znao sam imati problema s efektom treperenja svjetla uzrokovanim razlikama u frekvenciji koji se javljao kod fotoaparata bez zrcala, a čak i kod DSLR modela. Sva su svjetla sada LED te je komplicirano raditi s frekvencijom. Fotoaparat Alpha 9 III ovdje se pokazao revolucionarnim, njegov globalni zatvarač pogotovo.”

Iako je Alpha 9 II fotoaparat za kojim će prvo posegnuti, Gonçalo cijeni visoku rezoluciju modela Alpha 1, pogotovo kada bend na pozornici snima iz publike. “Obožavam Alpha 1,” objašnjava, “jer mogu snimati s udaljenosti kada se koristim objektivom FE 70-200mm f/2.8 GM OSS II ili FE 400mm f/2.8 GM OSS, a po potrebi mogu i dodatno obrezati.”

Iako sa sobom uvijek ima telefoto objektiv, Gonçalo obožava snimati objektivima fiksne žarišne duljine, pogotovo onim širokokutnim. “Objektiv koji preferiram za koncerte je FE 14mm f/1.8 GM. Kako sam visok, pozornicu mogu snimati iz neuobičajenih kutova. Volim uhvatiti osjećaj kao da ste na pozornici. Drugi fotografi oslanjaju se na 70 – 200 mm objektive, koji su odlični za veće pozornice, no za mene su savršeni Sonyjevi modeli FE 14mm f/1.8 GM, FE 50mm f/1.2 GM i FE 135mm f/1.8 GM.”

Međutim, novi objektiv FE 28-70mm f/2 GM ostavio je pozitivan dojam na Gonçala. “Zaljubio sam se u ovaj objektiv! Nedavno sam snimao koncert njime i fotoaparatom Alpha 1, koristio sam se njime za široke snimke i fleksibilnost obrezivanja, te fotoaparatom Alpha 7R V na koji sam postavio 28 – 70 mm objektiv. Njegova me svestranost oduševila.”

Prirodno je pretpostaviti da je fotografiranje nastupa uživo proces koji ovisi o reakcijama, no priprema je ključan dio Gonçalova rada. To uključuje i osvjetljenje pojedinog prostora. “Kada znam da prostor nema dobro osvjetljenje, sa sobom uglavnom nosim f/1,2 i f/1,4 objektive kako bih uvijek imao svjetla,” kaže. Također je svjestan da može ići prema granicama ISO osjetljivosti bilo kojeg Sony fotoaparata kojim se koristi. “Svoj fotoaparat Alpha 1 mogu bez problema pogurati do ISO 12 800, a Alpha 9 III do 51 200.”

Međutim, pravo se planiranje temelji na promatranju i poznavanju ponašanja izvođača, a Gonçalo zna da je upravo to ono što snimku čini sjajnom. “Kada nisam dobro upoznat s nekim bendom, uglavnom ću ih proučiti kako bih saznao kako se kreću na pozornici i kako njihov nastup izgleda,” objašnjava.

“Jednom sam prilikom fotografirao australski bend Airborne. Istražujući ih naišao sam na videoisječke pjevača kako se spušta među publiku. Kada sam došao na koncert, čuo sam da ćemo smjeti fotografirati samo prve četiri pjesme, što je neuobičajeno jer uglavnom možemo snimiti samo prve tri. Posumnjao sam stoga da se nešto sprema za tu četvrtu pjesmu.”

Gonçalova se intuicija pokazala točnom. “Zauzeo sam položaj na kraju treće pjesme i tako imao savršenu poziciju kada se pjevač popeo jednom tehničaru na ramena. Na fotoaparatu sam imao objektiv FE 12-24mm f/2.8 GM i nalazio se točno ispred njih, dok su svi drugi fotografi bili straga. Hodao sam unatraške, s objektivom na 12 mm, i savršeno ga kadrirao sa suncem u pozadini. Potom je razbio limenku piva o svoju glavu i zalio sve, uključujući mene, no uspio sam napraviti sliku.”

Kada snima koncert, Gonçalov cilj nije samo fotografirati izvođače na pozornici, već i prenijeti osjećaj glazbe i ispričati priču. “Ja osobno želim osjetiti glazbu kroz fotografije,” objašnjava. “Cijeli koncert proživljavam taj osjećaj i to me potiče da usavršavam svoje fotografske vještine kako bih to što bolje snimio.”