U glazbenoj industriji, izvođači mogu na račun svoje strasti i entuzijazma daleko dogurati. Kada se to dvoje kombinira s istinskim talentom, njihov je potencijal neograničen. Možda će zvučati nevjerojatno, no Ralph Larmann utjelovio je sve te osobine, i to u glazbi i fotografiji. Iako nikad nije svirao na stadionima koje danas fotografira, njegova predanost i entuzijazam za glazbu učinili su ga jednim od najvećih imena u glazbenoj fotografiji.

Kako je svoju karijeru proveo fotografirajući neke od najpopularnijih bendova na svijetu, te izdavajući fotoknjige o turnejama i dizajnu pozornica, Ralph svoj uspjeh temelji na istinskoj ljubavi prema glazbi. “Ona je moja prva ljubav,” povjerava nam. “Sviram bubnjeve od svoje devete godine te sam pohađao glazbenu školu za bubnjara od svoje trinaeste. Svirao sam u bendovima i bio menadžer bendovima. Producirao sam glazbu, a danas još uvijek podučavam bubnjanje jednom tjedno. Glazba me je uvijek pratila i nikad se ne želim odreći tih korijena.”

S 19 godina pisao je za glazbene časopise te je donio jednu sudbonosnu odluku: samostalno fotografirati bendove koje upozna. “To je bio moj fotografski početak,” priznaje. “Moja odanost glazbi bila je temelj svake moje fotografije. Izradio sam seriju članaka o turnejama, pisao sam o opremi kojom su se koristili bendovi kao što su Kiss, The Rolling Stones i Oasis, o njihovim instrumentima i pojačalima… Potom bih, kako je uobičajeno, fotografirao nastup za vrijeme prve tri ili četiri pjesme na početku seta. Tada sam zapravo počeo formirati vlastiti stil.”

Okosnice Ralphovog rada su energije i emocije nastupa uživo. “Savršena slika mora prenijeti svu vitalnost s mjesta događaja,” objašnjava. “Ona proizlazi iz poze izvođača, osvjetljenja, načina na koji pozornica čini kadar za njih, a ja osobno volim vidjeti i publiku. To je glazba uživo, stoga bi se gledatelj trebao osjećati kao da je tamo među gomilom, osjećati kako mu basovi odzvanjaju u prsima.”

Ovo se savršeno odražava u Ralphovom radu na nedavno održanom Eurosongu. “Eurosong sam dosad fotografirao 18 puta,” s osmjehom će. “Veliko finale ispunjeno je nevjerojatnom energijom. Za mene je to Olimpijada glazba, obožavam ga. Ljudi, zabava, 40 nacija zajedno slavi glazbu… Prekrasno je!”

“Morate prikazati vezu između publike i onoga što se događa na pozornici,” objašnjava, “jer publika i lokacija čine dio nastupa. Sami izvođači su toga svjesni, stoga bi i fotografi trebali biti.” Ralph se često koristi širokim kadrovima kako bi uhvatio ozarena lica obožavatelja i genijalnu scenografiju, rasvjetu i pirotehniku zajedno s izvođačima, a na najvećim događajima se za to pouzdaje u osam fotoaparata Sony Alpha 1.

“Nevjerojatno je na koliko mi sve načina ovi fotoaparati pomažu,” kaže. “Na Eurosongu sam postavio četiri fotoaparata Alpha 1 koja su snimala daljinski. Na njima su bili objektivi fiksne žarišne duljine poput modela FE 14mm f/1.8 GM i FE 35mm f/1.4 GM. Kod sebe sam imao još četiri fotoaparata dok sam se kretao pozornicom. Na njima su pak bili objektivi za zumiranje poput modela FE 12-24mm f/2.8 GM i FE 24-70mm f/2.8 GM II.”

“Na fotoaparatima koji su snimali daljinski koristio sam se načinima za snimanje ubrzanog protoka vremena jer na koncertima postoje snažne smetnje te se ne možete oslanjati na radijski signal,” objašnjava. “Kada sam na nekoj novoj lokaciji, počinjem rano i proučavam na koja bi mjesta bilo najbolje postaviti fotoaparat. Zahvaljujući velikom iskustvu znam što će funkcionirati, no to ovisi i o vrsti nastupa, rasvjeti, veličini lokacije i vrsti pozornice. Nasreću, imam brojne alate koji mi pomažu pričvrstiti fotoaparate, primjerice posebne nosače i brojne ručno rađene tronošce, jedan od kojih je 13 metara visok!”

Širokokutno snimanje donosi druge izazove, koje Ralph također prevladava uz pomoć fotoaparata Alpha 1. “Dinamički raspon veliki je izvor briga jer su osvjetljenje pozornice i pirotehnika iznimno jarki i nepredvidljivi,” nastavlja. “Imamo vatru, lasere, dim, nagle promjene temperature boje iz jedne krajnosti u drugu… Zbog toga se pouzdajem u genijalne 14-bitne RAW datoteke koje fotoaparat izrađuje kako bih tijekom uređivanja imao najbolju kvalitetu. Slike obrađujem pojedinačno jer je svaka jedinstveno osvijetljena, no zahvaljujući načinu rada za uzastopno snimanje niza fotografija pri 30 fps fotoaparata Alpha 1 mogu odabrati baš onaj trenutak koji želim.”

Nevjerojatna rezolucija fotoaparata od 50 megapiksela Ralphu je također važna jer pruža način komuniciranja onoga što osjeća na koncertima i nastupima. “Svi ti pikseli omogućuju mi tisak u formatu od 2 metra koji gledatelja stvarno uvuče u doživljaj glazbe uživo,” potvrđuje, “i omogućuje mu da se također izgubi u trenutku.”

Za kraj spomenimo i Ralphovu energiju. “Imam je u izobilju,” kroz smijeh će, “jer fotografiranje događaja kao što je Eurosong nikad ne doživljavam kao posao. No morate biti oprezni sa svojom energijom. Morate je dobro usmjeriti, stoga budite sigurni da se vodite srcem. Kada fotografiram glazbu svojom Sony opremom, znam da sam na pravom mjestu i osjećam kako mi se ta ista energija vraća.”