Ako Macieja Peska pitate što je najbitnije kod fotografiranja krajolika, on će vam reći da su to osjećaji. Osjećaj zadivljenosti dok sunce obasjava planinski prijevoj ili osjećaj spokoja koji vam netaknuto alpsko jezero pruža. “Svaki krajolik priču svoju priču,” objašnjava, “te svako putovanje služi kao podsjetnik na to da se ljepota nalazi svuda oko nas. Želim da svi to osjete dok gledaju moje fotografije.”

Taj je način razmišljanja Macieja nedavno poveo u Dolomite, otprilike 1200 km od njegovog doma u središnjoj Poljskoj. “Već sam ih jednom bio posjetio, u svibnju 2024,” prisjeća se, “no te su planine dom takve zadivljujuće ljepote da sam znao da se moram vratiti. Slijedio sam neke od najpoznatijih staza Dolomita, obišavši Tre Cime di Lavaredo, Sassolungo i Cinque Torri, kao i prolaze Passo Gardena, Passo Sella i Passo Falzarego te dva obližnja jezera, Iseo i Garda.”

Kako Maciej kaže, izviđanje lokacija i provođenje što je više vremena moguće u planinama urodilo je nečim veoma važnim: prilikom. “Kad ste na terenu, čak i kad svjetlo i vrijeme nisu baš inspirativni, prava vrijednost leži u tome da teren imate priliku upoznati,” objašnjava. “Naučite gdje stajati s fotoaparatom i kojim se objektivom koristiti za postizanje najboljeg kadra kako biste mogli refleksno reagirati kada vam priroda podari nešto zaista posebno.”

“No glavnu ulogu u fotografiranju krajolika imaju vremenske prilike,” nastavlja. “Tijekom ovog projekta postalo je jasno da se stvari mogu promijeniti u sekundi iako ste stekli dojam da se radi o danu tijekom kojeg se ništa neće dogoditi. Upravo je tako bilo na lokacijama Santa Maddalena i Passo Gardena. U oba je slučaja nebo bilo sivo te sam planirao samo istražiti područje i vratiti se kasnije. No, kod fotografiranja krajolika ključno je čekanje te sam bio nagrađen jer u trenu kada se sunce probilo kroz rupu u oblacima nisam znao tresem li se od hladnoće ili uzbuđenja. Na 30 minuta boje su bile nestvarne.”

Kako bi ulovio svjetlo u prolazu Passo Gardena, Maciej je morao dati sve od sebe. “Sunce je počelo prodirati u dolinu prije nego što sam bio na položaju,” objašnjava, “stoga sam morao produljiti korak i brzo se popeti nekih 200 metara. Morao sam trčati uzbrdo s ruksakom na leđima, no isplatilo se.”

Tada je Maciej zaista naučio cijeniti prenosivost Sonyjevog fotoaparata Alpha 6700 i objektiva. “Lagana i kompaktna konstrukcija fotoaparata čini ga savršenim suputnikom na dugim pješačenjima i tijekom boravka na terenu dok čekate da napravite snimku,” objašnjava, “a da se tijekom dizajniranja vodilo računa o fotografima krajolika poput mene dokazuju i druge stvari. Odlikuje se odličnom stabilizacijom senzora, što je uvelike pomoglo. Na niti jednoj fotografiji snimljenoj tijekom mog planinarskog podviga nema zamućenja, čak ni na onima koje sam snimao iz ruke te pri duljim ekspozicijama, npr. 1/10 s.

Iako je u fotoaparat Alpha 6700 ugrađen manji senzor za potrebe prenosivosti, prema Maciejevu mišljenju time se ne narušava kvaliteta slike. “Senzor APS-C formata pruža odličnu rezoluciju i dinamički raspon, zbog čega su moje fotografije Dolomita prekrasno oštre i detaljne, kao i prirodnih boja, čak i u zahtjevnim uvjetima osvjetljenja. Fotoaparat zapravo odlično radi pri slabom osvjetljenju, što mi je pružilo prekrasne snimke krajolika u sumrak i zoru uz odličan dinamički raspon.”

Fotografi krajolika skloni avanturama koji se odluče na A6700 također mogu maksimalno iskoristiti neke od odličnih laganih objektiva. “Odluku da na ovo putovanje ponesem Sonyjeve objektive E 16-55mm f/2.8 G i FE 70-200mm f/4 Macro G OSS II donio sam prema tome koliko dobro nadopunjuju jedan drugog, kao i na temelju toga koliko su lagani i kvalitetni,” kaže.

“16 – 55 mm objektiv iznimno je svestran alat kojim sam mogao snimiti i šire kadrove i detaljnije prizore unutar istog kadra. Kada sam želio stvarno istaknuti detalje, postavio sam 70 – 200 mm objektiv čija mi je dulja žarišna duljina omogućila da spljoštim perspektivu i istaknem nježne slojeve obronaka planina obavijene maglom.”

“Sve u svemu, fotoaparat Alpha 6700 pokazao se izvrsnim na ovom projektu,” za kraj će. “Zahvaljujući njegovoj konstrukciji mogao sam se usredotočiti na ono što mi je bilo najvažnije, snimanje prirode i prenošenje emocija koje se u meni bude dok je promatram. U kombinaciji sa Sonyjevim laganim objektivima zaista sam se mogao usredotočiti na kreativnost i istraživanje. Savršena su oprema za one koji žele snimiti ljepotu svijeta koji ih okružuje te se nadam da takve slike mogu potaknuti ljude da se i brinu za taj svijet.”