Vozilo predstaviti mogu na nebrojeno načina; želim li romantičnu, atmosferičnu scenu s automobilom koji vozi prema zalasku sunca sa spuštenim krovom? Želim li da isti automobil vreba iz sjene uz minimalno osvjetljenje? Ili pak divlju snimku automobila koji naglo koči na stazi? Kada počinjem platno je prazno, a ja imam svoje alate; uz Sony Alpha A7 III i svoju maštu slikam pravu sliku.
Najvažnije je uvijek pokušati ispričati priču te izazvati reakcije i osjećaje. Želim da se ljudi smiju, budu uzbuđeni i osjete atmosferu fotografije.
Planiranje snimanja
U globalu moji klijenti žele čiste, usavršene slike svojih proizvoda, no to doista ovisi o klijentu i projektu na kojem radimo. Bez obzira na automobil i projekt, okruženje i pozadinska lokacija često su ključ cijele slike. Pozadina automobil postavlja u određenu situaciju, pa je odabir prave ključan za konačni proizvod i dojam koji želite da slika ostavlja.
Često putujem i tražim lokacije te ponekad stanem na nasumičnom mjestu, snimim fotografiju, dodam je na popis u aplikaciji Google Maps i nastavljam dalje. Često više puta snimam i na istoj lokaciji – odabir različitih kutova, osvjetljenja i kadra lokaciju može transformirati tako da više ni ne izgleda kao isto mjesto.
Snimanje fotografije
Moj je komplet za fotografiranje prilično jednostavan. Koristim Alpha 7 III i uparujem ga s objektivima FE 24 – 70 mm f/4 ZA OSS, FE 16 – 35 mm f/4 ZA OSS, 55 mm f/1,8 ZA i Sony FE 85 mm f/1,8. To možda nije očekivana oprema za profesionalca; primjerice, odabrao sam f/4 verzije objektiva za zumiranje umjesto f/2,8 G Master verzija. No da bih dobio najoštrije slike i željenu dubinu polja, obično snimam pri f/8 ili f/11, pa mi ne trebaju veći otvori blende kao drugim fotografima, a kada mi ipak zatrebaju, tu je FE 85 mm f/1,8.
Alpha 7 III ima mnoge značajke koje mi omogućuju snimanje sjajnih slika automobila. Najprije se to odnosi na dinamički opseg senzora od 24,2 megapiksela koji mi daje puno prostora za igru s ekspozicijom u postprodukciji.
Što više snimam, to se manje pravila pridržavam. Kada sam počeo fotografirati automobile, bilo mi je rečeno da ih ne snimam širokokutnim objektivima, da ne izrezujem automobil na određeni način ili da osvjetljenje koje koristim nije dovoljno. S vremenom sam shvatio da unatoč tome što su to bili dobri savjeti, to nisu univerzalne istine kojih se treba slijepo držati. U određenim situacijama svi ti scenariji savršeno funkcioniraju, samo morate naučiti kako i kada ih iskoristiti.
Vrsta automobila i način na koji ga predstavljam dva su ključna čimbenika pri odabiru odgovarajućeg osvjetljenja za sliku. Ponekad slikam samo uz dostupno svjetlo, no za većinu slika koristim stroboskope i druge izvore umjetne svjetlosti. Koristim i razne modifikatore – strip boxeve, soft boxeve, stroboskope, reflektore i njihovu kombinaciju.
Slika na kojoj mi se zaista sviđa osvjetljenje detaljna je fotografija ukrasa na poklopcu automobila naziva “Duh ekstaze”. Snimljena je u slabo osvjetljenoj garaži uz samo 15 dostupnih minuta jer smo taj dan snimali mnogo automobila. Koristio sam jedan stroboskop usmjeren prema velikom reflektoru od 2 x 1 m. Time sam postigao efekt meke svjetlosti na vrlo sjajnoj i reflektivnoj površini.
Ako počinjete snimati automobile, savjetujem vam da “samo snimate i eksperimentirate, najbolje snimke tek su pred vama.” Uzmite fotoaparat, izađite i počnite stvarati. U rukama imate iznimno snažan alat, tako da je jedina granica vaša mašta.
