Ljeto može biti nezgodno vrijeme za fotografiranje. Danju je svjetlo obično prejako za pejzažne fotografije, pa da biste snimili odlične fotografije, morate snimati vrlo rano ujutro ili vrlo kasno navečer. Ja volim snimati rano ujutro.

Jutro je mirno, čak i u gradu. Mnogo je manje ljudi i mnogo je manje aktivnosti. Svjetlo je prekrasno, a ponekad se vidi jutarnja magla i čuju ptice, životinje i kukci koji počinju sa svojim dnevnim aktivnostima.

Ne planiram jutarnje snimanje pejzaža, barem ne na način na koji to rade mnogi drugi pejzažni fotografi. Nikad ne istražujem gdje će sunce izaći ili kada će svjetlo pasti na određeni element. Volim biti spontan i stalno biti u pokretu i kada nešto ugledam, snimim fotografiju.

Teško je objasniti zašto pritisnem zatvarač na fotoaparatu Sony Alpha 7R III ili Alpha 7R IV. Uvijek razgledavam i promatram, uočavam smjer svjetla ili neki element pejzaža – možda vodeću liniju ili usamljeno stablo. Hodam i promatram okolinu i iznenada će se dogoditi nešto što će mi zagolicati maštu i zbog čega ću stati i snimiti prizor.

Budući da nikad ne znam kakve ću fotografije snimati, uvijek imam široku lepezu objektiva sa sobom da bih bio spreman na sve. Jedini objektiv koji mi je uvijek u torbi jest FE 24 – 105 mm f/4 G OSS. Ima odlične radne značajke i savršeno funkcionira za mnoge fotografije koje snimam.

Obično imam i objektiv FE 16 – 35mm f/4 ZA OSS i ako želim da mi oprema bude lagana, ali mi je potreban telefoto objektiv, koristim FE 70 – 300 mm f/4,5 – 5,6 G OSS – to je telefoto objektiv za zumiranje odličnih radnih značajki za svoju cijenu, ali, ponavljam, koristim ga zbog njegovih malih dimenzija i težine.

Kada težina nije važna, umjesto objektiva FE 70 – 300 mm f/4,5 – 5,6 G OSS koristim objektiv FE 12 – 24 mm f/2,8 GM, 70 – 200 mm f/2,8 GM OSS i naravno FE 200 – 600 mm f/5,6 – 6,3 G OSS.

Na svim je Sonyjevim fotoaparatima dinamički opseg fantastičan. Dok sam prije nekoliko godina snimao DSLR fotoaparatom, uvijek bih snimao uz različite ekspozicije, nakon čega bih slike spojio u programu Adobe Photoshop da bih maksimizirao dinamički opseg. Sada to rijetko moram raditi. Obično namjestim ekspoziciju za svijetle tonove, što mi omogućuje da posvijetlim tamna područja da bih vratio detalje.

Uz praćenje histograma obavezno maksimiziram ekspoziciju za dinamički opseg fotoaparata tako što stil JPEG datoteka na fotoaparatu postavim na Neutralno, a zatim kontrast smanjim na najnižu postavku. Cilj mi je dobiti najneutralniju moguću sliku da bih mogao vidjeti sve detalje u najsvjetlijim i najtamnijim područjima prilikom uređivanja RAW datoteke. Ono što prilikom snimanja fotografije vidim u tražilu ili na stražnjem zaslonu potpuno se razlikuje od konačne uređene slike, ali pomaže mi da dobijem najbolju moguću RAW datoteku za uređivanje.

Fotografije ponekad uređujem tek nakon nekoliko dana ili čak tjedana nakon što ih snimim, pa nastojim zapamtiti kako je prizor izgledao, kakav je osjećaj taj trenutak pobuđivao i čak kakvo je bilo okruženje – temperatura, vremenske prilike – svi ti detalji utječu na način na koji uređujem fotografije.

Ako je, primjerice, dan bio hladan i ako sam bio umoran od hodanja, fotografiji ću dati malo hladniju plavu nijansu. Ako je okruženje bilo toplo i osjećao sam se dobro, to će se odraziti na načinu uređivanja. Važno je ne pretjerati.

No moram biti iskren, ustajanje radi snimanja jutarnjih fotografija uvijek mi teško pada. To radim zbog nagrade. Kada se vratim s fotografijama s kojima sam jako zadovoljan, muka se isplatila.