Dovoljno dobro za pojesti

“Mnogo sam puta u svojoj karijeri dobila zahtjev da fotografiram nešto što me u načelu ne interesira”, kaže Kate Kirkman, “i često sam rekla ne – no fotografiranje hrane uvijek mi je bilo zanimljivo. Kreativno je i zahtjevno, pa kada dobijem takvu ponudu, odmah je prihvaćam.”

Kate, koja je ponajprije stručnjakinja za portrete, često snima poznate osobe, uključujući kuhare i nutricioniste. Ako tome dodate njezino iskustvo s umjetničkim fotografijama i oko za detalje, fotografiranje hrane doista ima smisla, i to toliko da sada vodi svoje web-mjesto s fotografijama hrane foodbylumiere.co.uk.

“Jedna od stvari koje me privlače sitni su detalji u fotografiji hrane. Te fotografije mogu izgledati jednostavno, no u njih se ulaže golem napor, i s tehničkog i s estetskog aspekta. Na najvišoj razini ponekad su tu stilist za hranu i stilist za rekvizite, no najčešće ste za to sami zaduženi. Kompozicija i teorija boja vrlo su važne, baš kao i osvjetljenje. Neke su fotografije jednostavne, a neke vrlo složene, što znači da je od jela do jela i od restorana do restorana svaka priča o hrani jedinstvena.”

Nedavni projekt na kojem je Kate radila bio je za “simpatičan gastro pub The Hundred. Tim je projektom naglašen utjecaj koji tvorci hrane imaju na svako snimanje”, objašnjava Kate. “Ponekad želite snimati na određen način koji odražava vaš stil, ali kuhar ili stilist imaju vlastite ideje. U ovom su slučaju željeli potpunu jednostavnost bez ičega u kadru što bi moglo ometati pogled na hranu. Osim toga, željeli su koristiti stolove i zidove samog puba da bi postigli autentični dojam.”

Kate je snimila niz ravno položenih kompozicija iz standardnih kutova, kao i interijer restoranskog prostora. “Ptičja perspektiva postala je vrlo popularna te je ona vjerojatno i najvažnija za mnoga snimanja. Često je viđate na društvenim mrežama, a razlozi su jasni – takve snimke djeluju hrabro i upečatljivo, imate stol kao pozadinu te vam omogućuje da se kreativno igrate s kadrom. Jedina je situacija u kojoj se ne preporuča kada hrana ima ‘visinu’, pa ako snimate toranj burgera ili hrpu vafli, vrijeme je za drugi kut.”

“Za snimke iz ptičje perspektive Sony Alpha 7R IV postavljam na nosač koji sam sama izradila i koji postavljam na dva rasvjetna stupa. To mi daje više stabilnosti i fleksibilnosti od tronošca. Kameru povezujem sa zaslonom ili prijenosnim računalom i kompoziciju određujem na temelju toga. Umjesto kamere, objekt snimanja pomičem na mjesto na kojem najbolje izgleda. Prijelaz na pogled bliži ljudima, onaj pod kutom od 20 – 45º, zapravo je teži jer time u kadru imate više dijelova prostorije, a sve što je u kadru mora biti osvjetljeno ili stilski prilagođeno.”

Kate više voli koristiti ručno fokusiranje uz značajku vršnih vrijednosti fokusa na fotoaparatu Sony Alpha 7R IV. “Često koristimo kalkulatore dubine polja da bismo utvrdili koji postotak objekta snimanja mora ostati oštar. Obično koristim FE 50 mm f/2,8 Macro jer je malen i lagan, ali i širok, pa fokus može biti vrlo plitak. U idealnim je uvjetima 90 % objekta snimanja u fokusu, što obuhvaća većinu tanjura i pribora te hrane, a malo je smanjenje tog postotka normalno i ne predstavlja problem kada je fotoaparat fiksiran.”

“Još jedna stvar koju obožavam kod fotoaparata Alpha 7R IV jest to što znam da mogu snimiti jednu fotografiju jela te zatim iz nje izrezati više kompozicija zahvaljujući rezoluciji od 60,2 megapiksela. U kombinaciji s najnižim ISO-ima to omogućuje izradu prekrasnih tiskova, a to je važno jer se puno tih slika objavljuje na stranicama časopisa ili u jelovnicima gdje je čistoća slike presudna.”

Odsjaji su važna stvar na koju morate paziti. “Ako ne pazite, snimanje se može pretvoriti u noćnu moru jer odsjaji slici dodaju oštar i ružan kontrast te oko odvlače od hrane. Da bismo to riješili, koristimo pomagala kao što reflektori, ali i biramo tanjure i pribor koji su mat boje ili imaju bogatu patinu. Definitivno ne želite mijenjati položaj rasvjete zbog odsjaja, već samo zbog onoga što je najbolje za objekt snimanja. Ako ništa drugo ne uspije, odsjaje možete smanjiti mat sprejevima, no nakon toga hranu poprskanu takvim sprejom ni u kom slučaju nemojte pojesti!”

Kate kaže da je veliki čimbenik njezina uspjeha korištenje prikaza uživo na fotoaparatu na najbolji način. “Budući da slika dolazi izravno sa senzora, jednostavnije mogu mijenjati ekspoziciju i fokus, a kada je fotoaparat na tronošcu ili drugom nosaču mogu umjesto bljeskalice koristiti neprekidna svjetla, što mi znatno pomaže u vizualizaciji osvjetljenja. Jedine su situacije u kojima koristimo bljeskalice kada moramo zamrznuti detalje, primjerice kada se hrana ulijeva u nešto ili kada hranu iz određene visine posipavamo šećerom!”

“Nastojim da osvjetljenje uvijek bude što prirodnije, ali i da naglasi oblik i teksturu hrane. Naravno, to je slično tradicionalnom osvjetljenju mrtve prirode i suprotno od onoga što često koristim za portrete. Ako izvor svjetlosti postavite ispred objekta snimanja, on može izgledati plosnato, no ovdje su svijetla i tamna područja puno važnija, pa često svjetlost usmjeravam s bočne strane ili odostraga. Ako je objekt snimanja proziran, koristim pozadinsko osvjetljenje te reflektore ili bijele ploče za popunjavanje praznina.”

“No kao i u svemu što radite, najvažnije je razviti svoj stil. Morate znati kako želite da snimka izgleda, a meni se više sviđaju atmosferične snimke, odnosno igranje s kontrastom, osvjetljenjem i sjenama. U redu je ako klijent želi nešto drugo, samo se morate znati prilagoditi. Naposljetku, glavni je cilj da hrana izgleda dovoljno dobro za pojesti, a kada završite, upravo to možete i učiniti. To je zasigurno i jedan od najboljih dijelova fotografiranja hrane!”