Astrofotografija, noćni prizori, slabo osvijetljeni pejzaži... Bez obzira na to kako ih zvali, postoji tema koja ih objedinjuje, a to je kompleksnost. Kada sve uzmete u obzir, snimanje takvih slika nije jednostavno jer ovisi o vremenu, lokaciji, trudu, pravoj opremi i, naravno, tehničkim vještinama koje se stječu iskustvom.
Specijalist za noćno nebo Stefan Liebermann proveo je nebrojeno sati pod zvijezdama. Osim lokacije, za stvaranje slika poput Stefanovih potrebna je odgovarajuća tehnika i oprema. Glavna je prepreka kombinacija dugih ekspozicija potrebnih za noćno nebo te rotacija Zemlje. Zvijezde uslijed rotacije ostavljaju svjetlosne tragove te ne izgledaju oštro kao kada se gledaju prostim okom.
“Obično koristimo ‘pravilo 500’ da bismo utvrdili koliko duga ekspozicija može biti prije nego što svjetlosni tragovi postanu vidljivi. To znači da 500 dijelimo sa žarišnom duljinom korištenog objektiva. Primjerice, uz FE 24 mm f/1,4 GM koji koristim, maksimalna bi duljina ekspozicije bila oko 20 sekundi. Osim toga, moram snimati pri ISO 3200 ili 6400 da bih dobio željenu svjetlinu. To me dosta ograničava, pa koristim alat za praćenje zvijezda da bih produljio vrijeme ekspozicije.”
U svom zadnjem projektu Stefan je koristio svoj pouzdani α7 III. Postavljen na alat za praćenje zvijezda, fotoaparat se sporo okretao da bi se uskladio s rotacijom Zemlje. "To mi omogućuje produljenje vremena ekspozicije do dvije minute ili dulje. Nakon korištenja zasebne ekspozicije 'Earthbound' za prednji plan, sve što preostaje je spajanje u obradi.”
Postoje i druge prednosti. “Kada koristite alat za praćenje zvijezda, otvor blende ne mora biti tako širok”, objašnjava, “pa možete snimati pri f/2,8 ili f/3,5, što je sjajno za oštrinu, ili koristiti niži ISO kao što je 800 ili 1000. Taj mi alat omogućuje i korištenje objektiva kao što su FE 16 – 35 mm f/2,8 GM s pomoću kojih mogu biti fleksibilniji pri kadriranju. Kada ga počnete koristiti, postat ćete ovisni o njemu jer otklanja potrebu za mnogim tehnički složenim elementima koji su potrebni za statične astrofotografije, primjerice gomilanje stotine ekspozicija. Samo želim da sve bude jednostavno!”
Korištenje elektroničkih tražila na fotoaparatima Alpha također je velika prednost za Stefana u pogledu fokusiranja.
“Snimanje dobro fokusiranih zvijezda pri širokom otvorima blende uvijek je predstavljalo izazov”, objašnjava, “no korištenje elektroničkog tražila poput onog na mom uređaju Alpha to znatno olakšava. Jednostavno unesite vrlo visok ISO i vidjet ćete zvijezde i Mliječnu stazu vrlo jasno u prikazu u stvarnom vremenu sa senzora, što olakšava ručno fokusiranje.”
Kada se sve uzme u obzir, snimanje takvih pejzaža čudesno je iskustvo koje bi svaki fotograf pejzaža morao iskusiti, smatra Stefan. “Mnogi čitaju ili pričaju o tome, no nikada to ne učine! Za mene je to najbolji osjećaj, a dodatna je motivacija činjenica da je to obično grupna aktivnost tijekom koje planinarim i razgovaram s prijateljima dok snimamo fotografije. Volim kada su i oni dio prizora, kao primjerice na ovoj slici, jer time slike dobivaju ljudsku dimenziju te gledatelji imaju mjerilo u odnosu na nepregledno nebo.”
Za Stefana snimanje takvih slika ima i dublje značenje, s obzirom na to da svjetlosno zagađenje znatno otežava astrofotografiju na naseljenijoj sjevernoj polutci. “Mislim da su slike poput tih važne za povijesnu evidenciju. Za 50 godina će svjetlosno zagađenje i populacija možda toliko narasti da više nebo nećemo vidjeti na isti način. Stoga je važno da ljudi znaju da je izgledalo ovako prekrasno.”
"To je posebna vrsta fotografije: nešto što nije vidljivo ljudskom oku, ali je stvarno"
