Kroz povijest su umjetnici uvijek bili fascinirani Alpama. Najslavniji europski planinski lanac proteže se nekih 1200 km, od Nice na svom zapadnom kraju do Trsta i Beča na istočnom, silovito se probijajući u nebo iznad Monaka, Francuske, Švicarske, Italije, Lihtenštajna, Njemačke, Austrije i Slovenije. Stručnjak za planinske krajolike Maciej Pesko dijeli tu strast. “Tišina Alpa umiruje dušu, ali svaki pogled na vrhove također budi uzbuđenje”, kaže. “To su mjesta koja izazivaju poniznost i strahopoštovanje – osjećate se tek kao gost u prisutnosti nečeg veličanstvenog.”

Kao iskusni istraživač brojnih alpskih lokacija, uključujući “oštre, okomite vapnenačke Dolomite, divljinu i iskonsku surovost Julijskih Alpa te sklad između neukroćene prirode i ljudske prisutnosti u austrijskim Alpama”, tek je nedavno, u švicarskim i francuskim Alpama, shvatio istinsku veličanstvenost tih krajolika. “U tim područjima”, s osmjehom će, “nalazimo oštre granitne vrhove, bujne zelene doline, ledenjake koji se spuštaju ravno u alpska jezera... Zadivljujuće su raznoliki.” Kako tu dramatičnost i energiju zabilježiti fotoaparatom? “Prvo morate shvatiti da su planine nepredvidljive,” Maciej objašnjava. “To su mjesta na kojima se svjetlost može promijeniti u trenu, a vremenske prilike mogu promijeniti pravila igre. Jednako su zahtjevna fotografski kao i fizički.” Odgovor se, kaže, krije u “strpljenju i otvorenosti. Planine će vas voditi, a vi samo trebate pričekati svjetlo koje će otkriti njihov karakter.”

“Iz tehničke perspektive korisno je razmišljati u slojevima,” nastavlja, “o prednjem planu, sredini i pozadini. Time se stvara dubina, a oko promatrača se vodi dublje u kadar, koristeći se stazama, grebenima ili potocima. Doba dana je također važno jer planine često pokazuju svoj pravi karakter u zoru i u suton, kada se zahvaljujući svjetlosti najbolje razaznaje njihova tekstura, kontrast je mekši, a oblaci ili magla pojednostavljuju njihov oblik ili naglašavaju njihovu visinu.” Snimajući fotoaparatom Sony Alpha 6700, tri omiljene fotografije koje je nedavno napravio ističu različite tehnike i odabir objektiva. Prva, “slika vrha planine Mont Blanc koji se uzdiže iznad šarenog vrijeska u cvatu, bogata je kontrastom", kaže. “Ovdje sam iskoristio širinu objektiva Sony E 11mm f/1.8 kako bih dodao dubinu i uvukao gledatelja u prizor, kao i način rada snimanja pri različitim udaljenostima fokusa fotoaparata Alpha 6700 koji mi je omogućio da dobijem sliku koja je savršeno oštra od prednjeg plana do pozadine.”

Druga prikazuje Matterhorn u sumrak. “Ovdje je svjetlo bilo ključno,” objašnjava Maciej. “Samo nekoliko minuta nakon zalaska sunca posljednje su zrake obojile vrh u crveno. Ekspoziciju sam morao savršeno postaviti da bih snimio suptilni sjaj bez da izgubim detalje u sve tamnijoj dolini ispod. Stoga sam primijenio značajku automatskog snimanja nizom ekspozicija kako bih bio siguran da se fine nijanse ne izgube.”

Treća prikazuje alpsku šumu obavijenu maglom. “Ova slika hvata atmosferu kišnog planinskog dana,” objašnjava. “Oblaci su obavijali obližnje vrhove, no dočekao sam savršeni trenutak kada su se razdvojili, otkrivajući prirodne konture planinskog obronka i suptilne prijelaze nijansi. Tom sam se prilikom koristio objektivom Sony E PZ 18-105mm f/4 G OSS pri 105 mm, a to je žarišna duljina stvorena za izoliranje fragmenata krajolika i naglašavanje raspoloženja.”

Kombiniranje tih objektiva “pruža iznimnu fleksibilnost u planinama”, nastavlja Maciej. 11-milimetarski objektiv omogućuje mi snimanje širokih vizura i uključivanje prednjeg plana kako bi se dobio dojam prostora i razmjera, no ključno je pomno komponiranje. Morate se pobrinuti da imate snažan prednji plan koji će voditi gledatelja, a objektiv treba biti u savršeno vodoravnom položaju ako je to moguće, jer u protivnom slike mogu izgledati neprirodno. 18 – 105-milimetarski objektiv omogućuje mi da se fokusiran na udaljene detalje kao što su svjetlo na vrhu ili tekstura ledenjaka, kao i da kreativno komprimiram slojeve. Zajedno pokrivaju praktički sve moje potrebe.” Isto tako, fotoaparat Alpha 6700 postao je Maciejev prvi izbor za fotografiranje planina. “Osim načina rada koje sam već spomenuo, sviđa mi se i brzina i preciznost njegovog automatskog fokusiranja, što pri brzim promjenama svjetla čini veliku razliku,” objašnjava. “Njegova je kvaliteta slike zapanjujuća, čak i pri višim ISO vrijednostima, koje su mi često potrebne pri izazovnom osvjetljenju.”

“Veličina fotoaparata također je velika prednost,” Maciej nastavlja. “Manje kućište podrazumijeva manju težinu u ruksaku, a svaki gram osjetite kada satima hodate uzbrdo sa svom ostalom opremom, zalihama i sigurnosnim kompletom. Ipak, prema mom iskustvu, manji format nikada nije ugrozilo kvalitetu konačnih rezultata. Zapravo, otvara mogućnosti koje bi inače bile nedostižne. Po mom mišljenju, to je uistinu sjajan komad opreme.” S obzirom na to da je pred njim još alpskih putovanja, Maciej osjeća kako će se njegova veza s planinama samo produbljivati. “Kao i svi fotografi krajolika, želim prikazati planine klasičnim fotografijama kao s razglednice, no želim ih i proučiti na osobniji način. Htio bih provesti više vremena ispod svakog vrha i upoznati njegov karakter, a sada imam savršeni fotoaparat i objektive za to.”