Za mene je fotografija oduvijek bila duboko povezana s idejom putovanja, a fotografiranje divljih životinja nije iznimka. Usput skupljate svoju najdragocjeniju prtljagu: priče, iskustva, susrete i emocije koje oblikuju način na koji vidite svijet. Svaki korak postaje dio te prtljage i ne želim ništa od toga propustiti – niti jedan detalj, niti jednu emociju.

Ali važan je i dolazak na odredište. A za mene to često znači doseći vrh.

Nikada me nije posebno privlačilo statično fotografiranje divljih životinja. Ono što me najviše predstavlja jest sloboda da lutam prirodom, a da ne znam što ću točno pronaći i da prihvatim sve što mi ona odluči ponuditi. To je za mene bit fotografiranja divljih životinja: biti prisutan, kretati se kroz pejzaž i dopustiti da se doživljaj proživljava, a ne da ga se pokušava kontrolirati.

Da bih to učinila moram ukloniti stvari koje mi odvlače pažnju, a koje me mogu udaljiti od trenutka. Kada putovanje vodi kroz planine, penjući se stotinama metara nadmorske visine, važan je svaki gram. Želim da moja oprema postane gotovo nevidljiva kako bih se mogla u potpunosti usredotočiti na divlje životinje, svjetlo i doživljaj.

Četiri dana u talijanskim Alpama

Provela sam četiri dana istražujući talijanske Alpe, izvanredno okruženje u kojem se divlje životinje, krajolici i vrijeme dramatično mijenjaju ovisno o nadmorskoj visini. Kako se penjete, krajolik se razvija, životinje se mijenjaju, a svjetlo se može preoblikovati unutar nekoliko minuta. Oblaci se prevrću, atmosfera se mijenja, a isti se pejzaž odjednom čini potpuno drugačijim.

Bilo je to savršeno mjesto za testiranje novih objektiva Sony FE 400mm f/4.5 GM OSS i FE 600mm f/6.3 GM OSS s mojim vjernim fotoaparatom Alpha 7 V i telekonverterima 1,4x i 2x.

Jedna od prvih stvari koje primijetite kod ovih objektiva jest njihova veličina i težina. Oba su dugačka nešto više od 30 cm, uključujući sjenilo za objektiv, i teška nešto manje od 1 kg svaki. Lagani su, ali i dalje djeluju čvrsto, robusno i lijepo izrađeni. Ergonomski dizajn čini ih udobnima za dugotrajnu uporabu, a prenosivost je dostupna bez žrtvovanja optičke kvalitete koja se očekuje od Sonyjevih objektiva G Master fiksne žarišne duljine.

Slabo osvjetljenje, dubina i automatsko fokusiranje

Svako kvalitetno pješačenje talijanskim Alpama počinje rano, vijuganjem kroz guste šume ariša na strmim planinskim padinama, gdje se okolnim vrhovima odgađa prvo sunčevo svjetlo. Tu sam prvi put testirala objektiv od 400 mm, pri čemu sam u potpunosti iskoristila njegov široki otvor blende f/4,5. U prigušenom svjetlu šume to je dodatno svjetlo napravilo stvarnu razliku jer mi je omogućilo održavanje velikih brzina zatvarača bez prevelikog povećanja ISO-a.

Ali prednost širokog otvora blende nadilazi radne značajke slabog osvjetljenja. Gusta šuma puna je debla, grana i vegetacije koja se preklapaju, a tu sam složenost željela iskoristiti kao dio kompozicije i stvoriti slojeve zamućenosti te snažniji osjećaj dubine.

Ono što me najviše iznenadilo bila je pouzdanost automatskog fokusiranja u tako izazovnom okruženju. Budući da se divokoza kretala kroz gustu vegetaciju, pri ograničenom osvjetljenju i okružena vizualnim smetnjama, objektiv ju je iznimno dobro uhvatio i zadržao fokus. Omogućio mi je da reagiram kada se životinja nakratko pojavi između grana, umjesto da se borim s okolinom kako bih pronašala fokus.

Pri fotografiranju divljih životinja ti trenutci mogu trajati samo nekoliko sekundi. Mogućnost oslanjanja na automatsko fokusiranje znači da se mogu koncentrirati na predviđanje kretanja životinje umjesto da brinem o svojoj opremi.

Brzi objekti i kretanje

Kasnije, kada se sunčevo svjetlo počelo filtrirati kroz drveće, testirala sam objektiv od 600 mm na nekoliko nemirnih ptičica koje su prolazile tijekom migracije. Automatsko fokusiranje radilo je besprijekorno i pratilo je njihove brze pokrete dok su jurile među gustim granama. Čak i u tim kratkotrajnim trenutcima, kvaliteta je bila jasna, s izvanrednim detaljima uhvaćenim u perju.

Kako bih prenijela njihovu brzinu i energiju, odabrala sam nešto manju brzinu zatvarača nego inače, zadržavajući pritom dovoljno definicije kod objekta. Time se uveo suptilan osjećaj pokreta, a ne potpuno zamrznula radnja. Automatsko fokusiranje zadržalo je fokus na ptičje oko, dok ga je žarišna duljina od 600 mm prekrasno izolirala od užurbane pozadine.

Doseg u visokim planinama

Iza šume, staza se otvara na strme stjenovite padine, gdje se divokoze kreću nevjerojatnom okretnošću. To mogu biti izazovni objekti za praćenje, ali lakoća i rukovanje tim objektivima omogućili su mi da se brzo krećem i reagiram te držim korak s njima. Stjenoviti teren ustupa mjesto livadama na velikim nadmorskim visinama i otvorenim visoravnima, gdje se divlje životinje pojavljuju s vrlo različitim razinama samopouzdanja, od mirnih kozororoga do opreznih svizaca. Kad sam stigla do ovih otvorenih pejzaža, Sunce je još uvijek bilo visoko i oštro, pa sam čekala do kasnog poslijepodneva, kada je svjetlost omekšala i atmosfera se promijenila.–

Ovdje sam testirala objektiv 400 mm na dva načina: prvo samostalno, gdje su njegova moć razlučivosti i prikazivanje odmah bili impresivni; a zatim s telekonverterom 2x, kojem se doseg proširuje na 800 mm uz održavanje snažne kvalitete slike. Čak i uz priključeni telekonverter, automatsko fokusiranje ostalo je brzo i precizno te je pouzdano pronašlo objekt unatoč travi u prednjem planu.

Naviše, vegetacija ustupa mjesto stijenama, ledenjacima i divljem, izloženijem pejzažu. Ovdje se divlje životinje ponovno mijenjaju: bradati supovi, alpske kokoši i planinski zečevi. Planinski zec, Lepus timidus, teško da bi mogao imati prikladniji naziv – „timidus” na latinskom znači sramežljiv, a ove neuhvatljive životinje mogu potpuno nestati u svojoj okolini. Uočavanje jednog često mi se čini kao sreća, a ovo mi je bio prvi susret s njim.

U tom sam se okruženju uglavnom oslanjala na objektiv od 600 mm. Na tim nadmorskim visinama životinje su često udaljene, neuhvatljive i nepredvidive. Alpske su kokoši toliko dobro kamuflirane da ih uglavnom primijetite tek kada se kreću, dok bradati supovi mogu uhvatiti uzdižuću toplinsku struju i nestati u dolini za nekoliko trenutaka. Objektiv od 600 mm omogućio mi je doseg potreban da zadržim udaljenost, a istovremeno ostanem spremna za te prolazne prilike.

Jednog drugog jutra vratila sam se prije izlaska Sunca pod potpuno oblačnim nebom. S vrlo malo svjetla na raspolaganju, ponovno sam testirala objektiv od 600 mm i nije me razočarao. Kada se mladi bradati sup iznenada pojavio iznad glave, objektiv je bio dovoljno lagan da se brzo podigne i prati njegov let. Kasnije, kada je ptica letjela uz stjenovitu liticu, automatsko fokusiranje i dalje ju je odvajalo od složene pozadine i pouzdano održavalo fokus.

Naposljetku, uparila sam objektiv od 600 mm s telekonverterom 1,4x kako bih fotografirala alpske kokoši u istom prigušenom svjetlu. Njihova nedostižna priroda zahtijeva i doseg i preciznost, a postignuta je kombinacija: brzo automatsko fokusiranje, izvrsna oštrina i impresivni detalji.

Najbolja prtljaga

Nakon četiri dana u planinama, vratila sam se kući s mnogo bogatijom prtljagom: novim susretima, emocijama, izazovima i uspomenama koje će ostati sa mnom dugo nakon završetka putovanja.

Lakoća i svestranost tih objektiva omogućile su mi da ostanem usredotočena na sam doživljaj, umjesto da brinem o težini svoje opreme, promjeni svjetla, udaljenosti objekata ili koliko bi brzo mogli nestati.

I možda je to najbolja vrsta prtljage za nošenje: ona koja dodaje vašoj priči bez dodavanja težine.