Nakon što je pješačio 2 km u 2 ujutro u Dettifossu na sjeverozapadu Islanda kako bi snimio vodopad u najsavršenijem okruženju, Páll Stefánsson zaboravio je fotografirati ga. Dok se vraćao do kombija sa svojim sinom, shvatio je da nije uhvatio “savršenu prevrtajuću vodu”, a ono što se činilo kao nepovoljno snimanje zapravo je činilo središnju nit u Pállovom pejzažnom radu. Nakon tog puta, počeo je dokumentirati Islandove nebrojene vodopade u vlastitom stilu. “Tri sam se godine zaredom vraćao na isti dan pokušavajući to ponoviti, ali nikada nije bilo potpuno isto,” smije se. “No, to nam govori nešto o prirodi. Stalno se mijenja i nikada ne miruje pa ju morate iskusiti, posvetiti joj se te prikazati njeno pravo lice na prirodan način.”
Voda, pa tako i vodopadi, postoji u tri stanja. Može biti prevrtajuća tekućina, eterična para te led, a na Islandu je moguće i sve odjednom. Páll muku muči kako bi istaknuo da ta zapanjujuća mjesta ne postoje samo kada su obasjana zlatnom svjetlosti zore i sumraka. Zato nikakav portret nebrojenih vodopada ove države ne bi bio potpun bez šireg pogleda koji će mu omogućiti njegov fotoaparat Alpha 7R IV.
“Jedno je jutra, primjerice, prognoza bila baš jako loša, ali otišao sam na sjever do mjesta Foss í Fossá jer sam znao da će biti zanimljivo nakon oluje,” govori. “Rezervirao sam hotel u malom selu u blizini, a snijeg je toliko napadao da su me nazvali i pitali “Jeste li stvarno sigurni da ćete uspjeti doći?” Snježna oluja je bila tako jaka da nisam znao s koje sam strane ceste! Ujutro je svjetlost bila lijepa baš koliko sam i očekivao, ali vodopad je bio potpuno smrznut, a njegove crne stijene postale su bijele. Bio je u potpuno drugačijem stanju. Bilo je neobično i neviđeno. Bio je to savršen kadar za 50 mm G Master objektiv.”
On također jako hvali optičke značajke objektiva Sony G Master. “50 mm f/1.2 najbolji je koji sam ikad posjedovao, a posjedovao sam mnogo objektiva! Kombinacija oštrine i brzine G Master objektiva je nevjerojatna. Želim taj širokokutni učinak jer volim raditi na nižim ISO vrijednostima i u kombinaciji s rezolucijom svog fotoaparata Alpha 7R IV, a kvaliteta je nevjerojatna – i više nego dovoljna za tiskanje velikih pejzaža koji su mi potrebni.”
Što se tiče ekspozicije i kompozicije njegovih subjekata s područja vodopada, Páll nudi savjet koji zvuči kao drevna skandinavska poslovica. “Moraš biti iskren s vodopadom,” smije se, “i ne ga ismijavati! Ono što mislim time je da treba snimiti fotografiju koja izgleda prirodno kao i ta scena uživo. Na primjer, kada je u pitanju otvor blende, ne odlazim prenisko. Ne doživljavam ta mjesta oštrima u potpunosti od prvog plana do pozadine, pa zašto bih ih slikao na taj način? Volim koristiti stativ, čak i kad imam kraće vrijeme ekspozicije, jer me usporava i pomaže mi bolje kadrirati.”
Taj se pristup proteže i na njegov izbor objektiva. „Definitivno preferiram prirodniju perspektivu“, objašnjava Páll, „pa je većina mojih vodopada snimljena 50 mm G Masterom. Kada na taj način pravite pejzaže, ne vidite toliko objektiv, samo subjekt! Stvarnije je. Ali na sljedećoj slici koristim duži objektiv, fantastični 135 mm f/1.8 GM, s kamerom u omjeru 1:1 kako bih dobio uži kadar.”
U snimanju oko, ili čak ispod vodopada tijekom raznih godišnjih doba, građa aparata je također iznimno važna za Pálla. “Ponekad se poželim jako približiti i pokazati visinu i snagu vodopada pa budem mokar do kože i promrzao”, smije se, “ali na kraju je važan snimak. Uvijek se poslije možeš osušiti. I otkrio sam da su moji Sony fotoaparati i objektivi oni koji me stvarno mogu pratiti. Proveo sam ih kroz mnogo kiše, hladnoće i vode, ali nikad nisam imao problema.”
Te ekspozicije, kako na tijelu tako i na svjetlu, doista su u srži Pállovog pristupa i glavni element njegovog uspjeha. “Gledaj”, govori na kraju, “moraš uživati u ovim trenucima, a ako si fotograf koji slika prirodu, naravno da voliš slikati na otvorenom. Mislim da te uzbuđenje koje osjećaš kada si vani nikada ne napušta. Dakle, moraš si uzeti vremena i uživati u svojoj okolini, a poštovanje koje imaš će se pokazati. Možda slikaš neke brzace, ali ti ne smiješ nikada brzati.”