Planine i alpske šume Švicarske poslužile bi kao dramatična pozadina za svaku priču. U debitantskom filmu redatelja Freddyja Macdonalda, Sew Torn, one čine pozadinu čak tri zasebne priče. U Macdonaldovu odvažnom trileru, inspiriranom surovim, ruralnim pričama braće Cohen, jedna krojačica sama sebi pomrsi konce kada ukrade aktovku ostavljenu nakon što dogovor oko prodaje droge pođe po krivu. Lokacija na kojoj je film sniman produkciji je u jednakoj mjeri pružila i izazove i zapanjujuće vizuale.

Sew Torn, uvršten u selekciju filmskih festivala Camerimage i Locarno, temelji se na 6-minutnom kratkometražnom filmu na kojem je Macdonald radio sa snimateljem Sebastianom Klingerom. Kada je došlo vrijeme za snimanje dugometražnog projekta, ponovno je odlučio surađivati s Klingerom.

“Freddy je od početka imao jasnu viziju za ovaj projekt,” kaže Klinger. “Znao sam da će biti posebno uzbudljiv za mene kao snimatelja s obzirom na to da boja u njemu ima središnju ulogu. Snimali smo tri zasebne priče, a za svaku je odabrana jedna primarna boja koja će biti istaknuta u stilskim odlukama u produkciji, kao i u postupku gradiranja boja. Bio je to uistinu zanimljiv izazov!”

Film Djeca čovječanstva Alfonsa Cuarona poslužio je kao vizualna referenca projekta. Macdonalda i Klingera inspirirali su njegovi široki kutovi, snimke napravljene iz ruke i krupni planovi likova. Budući da je već snimao svim vrstama kinematografskih kamera, Klinger je znao da će mu Sonyjeva snažna i kompaktna kamera FX6 pružiti kombinaciju kvalitete slike i robusne praktičnosti koju će ovako zahtjevno snimanje iziskivati.

FX6: lagana kinematografska kamera koja se može držati u ruci

Tijekom čitavog snimanja brzina je bila ključna. Na neke je dane trebalo snimiti 70 različitih prizora kako bi se držao korak s rasporedom. Zbog toga je praktičnost bila jednako važna kao i kvaliteta slike kada se birala odgovarajuća kamera.

Klinger se odlučio za istinsko snimanje iz ruke, nije se koristio ni Easyrigom ni bilo kojim drugim potpornim sustavom. To je značilo da je njegov stil snimanja mogao biti mnogo slobodniji te da je mogao doseći različita mjesta i kutove. No također je naglasilo važnost snimanja laganom kamerom.

Brzo kretanje omogućili su ugrađeni ND filtri i G Master objektivi

Ugrađeni ND filtri kamere FX6 bili su od iznimne pomoći u tom pogledu jer zahvaljujući njima nije bilo potrebe za eksternim filtrima, zbog čega je kamera bila mnogo lakša. No prava vrijednost ugrađenih ND filtara pokazala se u brzini. Klinger se mogao prebacivati između filtara kako su se uvjeti osvjetljenja mijenjali, umjesto da zaustavlja snimanje i bavi se napornim podešavanjima, a tako je uštedio dragocjeno vrijeme. To je bilo pogotovo bitno jer je filmska ekipa bila malobrojna. Na neke dane snimanja bilo ih je svega 10, s time da je Klinger bio jedini član ekipe zadužen za kameru. Na takve je dane bila ključna jednostavna usklađenost kamere FX6 i Sonyjevih G Master objektiva.

Zapravo, iako je produkcija na raspolaganju imala više Sonyjevih G Master objektiva fiksne žarišne duljine, oko 70 % snimki napravljeno je koristeći se objektivom FE 24-70mm f/2.8 GM II, dok je otprilike polovica preostalih snimljena modelom FE 16-35mm f/2.8 GM II.

Alpha 7S III: savršeni partner za kameru FX6

Iako je većina filma snimljena kamerom FX6 držanom u ruci, Klinger se koristio i fotoaparatom Sony Alpha 7S III postavljenim na držače na automobilu i stabilizatore. Taj se fotoaparat odlikuje istim senzorom i znanošću boja kao i kamera FX6, stoga je Klinger mogao jednostavno kombinirati snimke snimljene tim dvama uređajima tijekom postprodukcije. Oba se također mogu pohvaliti razinom dinamičkog raspona koji Klinger nije očekivao prije početka snimanja:

“Dinamički raspon me istinski zapanjio,” kaže Klinger. “Snimali smo u strmim dolinama te smo se često premještali između sjena i jarkog sunca, a slike koje smo dobivali bile su zapanjujuće.”

Impresivna širina i kinematografske boje

Kako je pred više godina radio na vizualnim efektima, Klinger je u postprodukciji preuzeo glavnu riječ i u tom segmentu. Taj vrijedni kontinuitet između snimanja i postprodukcije omogućio mu je i da snimi izvorne snimke i da ih potom poboljša ili prilagodi po potrebi, iako su prilagodbe često bile minimalne.

U jednom nezaboravnom prizoru trgovina tekstila spektakularno eksplodira i počne gorjeti. Tijekom snimanja Klinger je bio udaljen svega 10 metara, stajao je s druge strane ulice i osjećao se pomalo nervozno:

“Nisam bio siguran oko ekspozicije jer nikad prije nisam snimao eksploziju, a nismo mogli napraviti testnu snimku. Morao sam pronaći ravnotežu koja će mi omogućiti da snimim jarki bljesak, no istovremeno zadržim detalje u najsvjetlijim dijelovima odnosno sjenama. Kamera FX6 odradila je posao briljantno, pruživši nam fantastičnu snimku na kojoj se detalji uopće nisu izgubili. Fotoaparat Alpha 7S III smo isto postavili da snima za svaki slučaj, s nešto tamnijom ekspozicijom, no ta nam snimka na kraju nije trebala.”

Kada je došlo vrijeme za finalno gradiranje boja, Klinger i Macdonald proveli su 10 dana u studiju za gradiranje sa stručnjakom za boje i veteranom gradiranja Simonom Hardeggerom. Kako su snimali u formatu XAVC-I, imali su idealne uvjete za suptilno podešavanje nijansi boje kože, kao i opsežnije promjene boja potrebne za dodavanje emocija i razgraničenja između tri različite priče filma. Nakon svega 10 dana pošlo im ja za rukom istaknuti i poboljšati plavu, žutu i crvenu boju triju zasebnih priča, postignuvši tako jedinstveni vizualni osjećaj za svaku. Imali su 4K DCI snimku spremnu za premijeru na kinoplatnu festivala South By Southwest.

Kako Klinger kaže: “Nakon rada sa Simonom, sada se mogu u potpunosti pouzdati da će mi Sonyjevi kodeci pružiti sve što ću u budućnosti trebati za dugometražne filmove predviđene za prikazivanje u kinu.”