Sony FE 50-150mm f/2 GM možda nije prvi objektiv koji biste poželjeli za fotografiranje životinjskog svijeta, no u slučaju Philippa Jakescha pokazao se idealnim za njegovu nedavnu avanturu na Antarktiku. „Na subantarktičkom i antarktičkom području možete se jako približiti divljim životinjama, a i one će se zbilja približiti vama.”

Philipp je krenuo istraživati divlje životinje u regijama Puerto Madryn u Argentini i na Falklandskim otocima, i to je bio prvi put da je pingvine vidio u divljini. „Tamo je postojala velika kolonija kraljevskih pingvina, jedna od najvećih na svijetu”, prisjeća se Philipp. „Na jednom mjestu bilo je 400 000 pingvina. Prizor je bio zapanjujući. Oko 10 metara dalje ugledao sam mladunče kraljevskog pingvina. Sagnuo sam se kako bih ga fotografirao iz niskog kuta i iskoristio otvor blende f/2 objektiva. Onda sam začuo njegov visok i prodoran zvižduk kad – gle – još mi se više približio.”

„Kako bi se pingvini zaštitili od bolesti poput ptičje gripe, postoje stroga pravila o tome koliko im se smijete približiti. Morao sam se stalno povlačiti nekoliko metara unatrag i sagnuti se kako bih snimao s pomoću zglobnog zaslona fotoaparata Sony α9 III. Ništa ne smije dodirivati tlo osim đona na čizmama – to je važno kako bi se spriječilo širenje ptičje gripe. Pilić kraljevskog pingvina cijelo me vrijeme pratio – ta mala, pahuljasta kuglica jednostavno je išla za mnom.”

Zbog znatiželjne prirode životinja, žarišna duljina objektiva od 50 do 150 mm bila je savršena za snimanje prekrasnih snimaka pojedinih pingvina i drugih divljih životinja. Najkraća žarišna duljina od 50 mm čini veliku razliku. Imam portret dvaju kraljevskih pingvina – mladunčeta i odrasle jedinke – s pejzažom u pozadini. Tu fotografiju ne bih mogao snimiti samo objektivom od 70 – 200 mm jer bih bio preblizu da bih je snimio. Sa sobom sam imao i Sony α1 II. Visoka rezolucija od 50,1 megapiksel omogućuje vam da izrežete kadar, ali ga ne možete učiniti širim nego što je snimljen.

Inače Phillipa ne privlači puko snimanje portreta divljih životinja. „Iskreno rečeno, takve krupne portrete možete snimiti i u zoološkom vrtu”, kaže. „Ali ako kombinirate bliže, srednje i široke kadrove, dobivate puno raznolikiji set fotografija. Tako ćete bolje ispričati priču – priču o krajoliku, o prirodi i o razmjerima svega toga. Shvaćate dubinu prostora i dobivate pojam o tome koliko su golemi ti krajolici u kojima te životinje zapravo žive.”

Žarišna duljina nije jedina značajka objektiva FE 50-150mm f/2 GM kojoj se Philipp divi. Otvor blende f/2 otvara mogućnosti koje nadilaze ono što se može postići objektiv f/2,8. „Možete u potpunosti iskoristiti nevjerojatnu oštrinu i plitku dubina polja te se poigrati s prekrasnim pozadinama”, kaže fotograf. „ Objektiv f/2 zbilja je nevjerojatan kad imate malo svjetla u pozadini. Njegovo zamućenje je zapanjujuće. Možete u potpunosti iskoristiti taj prekrasan efekt mjehurića. Efekt je zbilja nevjerojatan –, prekrasan je. Mjehurići su savršeno sferični pa se ne pretvaraju u „mačje oči” kada su približe rubu kadra.”

„Imali smo sreće što je u jednom trenutku počeo padati lagani snijeg,” Philipp nastavlja. „Kad u kadru ugledate pahuljice snijega, možete još bolje vidjeti otvor blende. Dobit ćete prekrasno svjetlo u pozadini ili ćete imati snijeg u prvom planu, gdje pahulje snijega jednostavno postaju ogromne jer se jako zamagle. Nevjerojatno kako ispune kadar. To ne možete tako lako postići drugim objektivima.”

Automatsko fokusiranje radilo je besprijekorno čak i u snježnim uvjetima. Philipp se prisjeća trenutka kada mu je automatsko fokusiranje ostalo uključeno, a pingvini su se kretali. „Autofokus je zbilja ostao fokusiran na oko pingvina. Neki su trčali, poskliznuli se i pali, pa se opet dizali, trčali i klizili niz brdo. Gledati te smiješne pingvine je baš zabavno.”

Unatoč tome što se radi o zoom objektivu od 3X s vrlo velikim maksimalnim otvorom blende, 50 – 150 milimetarski objektiv zapravo uopće nije težak. „Te su me stvari zaista iznenadile – lakoća objektiva i rukovanje njime. Stvarno je lijepo raditi s njim jer tako dobro balansira u ruci.” Jednostavno rukovanje jedan je od razloga zašto je Philipp mogao istraživati 50 – 150 milimetarski objektiv i nositi ga na mjesta gdje je snimanje „s ruke” zapravo jedina opcija.

Kombinacija izvanrednih divljih životinja, fantastične lokacije i nevjerojatnih uvjeta omogućila je Philippu da je svojim objektivom FE 50-150mm f/2 GM snimio nevjerojatne fotografije. Jedva čekamo vidjeti što će biti sljedeće.