Ideja za projekt Hueco Mundo Marca Ronconija rodila se tijekom izolacije nametnute pandemijom 2020. godine. Radi se o prekrasnoj studiji sličnosti između dva od najsurovijih okruženja na svijetu. Marco je projekt snimio koristeći se najboljim fotoaparatima za snimanje u ekstremnim uvjetima: Sony Alpha 1 i Alpha 9.

“Ideja za ovaj projekt formirala se tijekom pandemije. Tražio sam kako mentalno pobjeći i zamišljao putovanja na ove lokacije i prizore koje bih tamo snimio. Čim je bilo moguće, krenuo sam na put i snimke koje sam vidio u svom umu učinio stvarnima,” kaže Marco.

Marko je posjetio dvije pustinje. Ta dva mjesta ne bi mogla biti različitija nego što jesu, no Marco je pronašao upečatljivu sličnost njihovih fizičkih struktura, kao i osjećaja i dojmova koje takva okruženja izazivaju.

“Iako predstavljaju suštu suprotnost jedno drugome, ova dva mjesta sličnija su nego što bismo ikad mogli zamisliti. Iako se klima i temperatura uvelike razlikuju, u pogledu praznine i mirnoće postojala je sličnost. Ta mjesta imaju terapeutski učinak na moju dušu,” kaže Marco. “Taj je mir bio nešto što sam tražio. Bio je terapija za moje mentalno zdravlje.”

Kada je kod kuće, Marco će rijetko kada uzeti fotoaparat u ruke. “Nisam fotograf koji će svaki dan snimati. Na putovanju ću puno snimati, no potom mogu proći mjeseci a da se ne primim fotoaparata. Kada god uzmem svoj fotoaparat Alpha 1, o fotoaparatu ne moram razmišljati. Dovoljno je da umetnem memorijsku karticu i napunim baterije i mogu biti siguran da će raditi kako želim.”

Marcovo povjerenje u fotoaparat Alpha 1 daje mu pouzdanje za snimanje u ekstremnim uvjetima. “Na Svalbardu je bilo -35 ºC, no sve je radilo kako treba”, otkriva nam, “a jednako je bilo i u uvjetima ekstremnih vrućina.”

Poput mnogih drugih fotografa koji odlaze na avanture u udaljene krajeve, i Marco pakira samo ono što mu je potrebno, no s druge strane pak mora biti spreman za razne situacije. “Ja sam jednostavan tip”, šali se, “gotovo se uvijek koristim objektivima za zumiranje, i to modelima FE 24-105mm f/4 G OSS i FE 70-200mm f/2.8 GM OSS II, a odnedavno i modelom FE 100-400mm f/4.5-5.6 GM OSS. Naposljetku, tu je i objektiv FE 20mm f/1.8 G. Kompozicija čini suštinu mog rada, stoga upotrebom objektiva za zumiranje radim maleni kompromis po pitanju kvalitete u usporedbi s objektivima fiksne žarišne duljine. Međutim, taj mi kompromis omogućuje veću fleksibilnost u pogledu kompozicije. Snimam pri manjim otvorima blende, stoga mi veći otvori koje skupi objektivi fiksne žarišne duljine pružaju ne trebaju. Ovisno o time što planiram snimati, sa sobom ću ponijeti dva kućišta fotoaparata i dva ili tri objektiva, što sve stane u mali ruksak.”

Gole snježne i pješčane pustinje koje je Marco prikazao u svojoj knjizi Hueco Mundo savršena su grafička pozadina ključnih elemenata svake slike.

“Po pitanju palete boja i slika projekt je veoma minimalistički,” kaže Marco. “Već dugo me inspiriraju tradicionalne slike tušem iz Japana ili Kine na kojima je prikazano svega nekoliko elemenata te koje su veoma monokromatske. Također sam proučavao istočnjačku filozofiju, a to se odražava u mom radu. Na istoku se koncept praznine uvelike razlikuje. On čini osnovni element neke slike ili skladbe. Na zapadu se praznina u većoj mjeri smatra nečim negativnim, nedostatkom nečega. Smatram da su prostor i praznina ključni za bilo koju umjetničku kompoziciju.”

Kako bi izradio minimalističke grafičke slike životinja u svojim staništima, Marco povećava ekspoziciju svojih snimki do krajnjih granica. Snježni prekrivač postaje gotovo posve bijela pozadina na mnogim Marcovim slikama. Značajka koja to omogućuje je elektroničko tražilo fotoaparata Alpha 1. “Jednom kada ga isprobate, više se ne možete vratiti na staro,” podijelio je Marco svoje mišljenje o elektroničkom tražilu. “Simulacija ekspozicije koju mi pruža ključna je za moj rad. Preferiram preeksponirati svoje slike kada snimam na snijegu kako bi bile veoma jarke. Putem elektroničkog tražila mogu pregledati konačnu snimku i vidjeti je li ekspozicija točna te jesu li detalji preeksponirani.”

Hueco Mundo obiluje nevjerojatnim fotografijama i to u tolikoj mjeri da Marco ne može izdvojiti najdražu. “Iz tog se razloga ne prijavljujem na natječaje,” otkriva nam, “više se koncentriram na tok cijelog mog opusa, a ne na samo jednu sliku.”

Međutim, Marco se rado prisjeća trenutaka u kojima je snimio pojedine slike. “Na jednoj slici arktička lisica trči niz brdašce. Svjetlo je bilo prekrasno, a zrakom su se vijorile čestice leda i snijega.

Bio je to radostan, prekrasan trenutak.”