Sustav podzemne željeznice u New Yorku sastoji se od 472 postaje i više od 1100 kilometara tračnica na kojima se u stvarnom vremenu cijelo vrijeme razvija narativ. Vlakovi voze 24 sata dnevno, stvarajući pravi kaos prilika. Kako u tom kaosu fotograf pronalazi ključne trenutke kada tokovi i pokreti nikada ne miruju? Natan Dvir smatra da odgovor leži u posvećenosti.

“Na ovim platformama,” Natan objašnjava, “dolazak i odlazak vlakova je poput spuštanja i podizanja zastora na kazališnoj pozornici. Dolazak svakog vlaka početak je novog čina. Novi ljudi i nove geste jamče da ćete uvijek imati mnogo toga za vidjeti.”

“Uvijek se trudim postići najbolji rezultat,” nastavlja, “a na ovom mi je projektu, koji sam snimao za časopis New York Magazine, pomoglo to što sam instinkte izoštrio radeći na veoma sličnoj seriji fotografija pred više godina. Časopis je radio članak o tome kako se ljudi više ne osjećaju sigurno u podzemnoj. Osobno sam također želio istražiti usamljenost, izolaciju i načine na koje se putnici ponašanju na ovim ‘ne-mjestima’ koja su u određenoj mjeri anonimna i generička.”

Kao i u svom prvotnom projektu snimanom između 2014. i 2017., Natan je u svom radu primijenio ponavljajući motiv. Snimao je sa suprotne platforme koristeći stupove podzemne kako bi prizor podijelio u stilu triptiha. “Ovaj me stil već dugo intrigira. Kada takvu sliku obrežete u panoramski format, ona odaje dojam i stare filmske trake i srednjovjekovnih religijskih triptiha.”

Pažljivo proučavanje stanica podzemne te sličnosti u arhitekturi omogućili su Natanu da postigne konzistentnost svog stila, no svejedno se radilo o fotografski veoma složenom projektu. “Kompozicije se sastoje od više dimenzija. Svaki put kada sam napravio snimku morao sam razmišljati u tri formata: format punog kadra mog fotoaparata Sony Alpha 1 obrezan u panoramski prikaz, koji se sastoji od tri kvadrata. Potom sam morao paralelno biti svjestan što se događa unutar svakog od ta tri kvadrata.”

Natan je na projektu radio tjedan dana tijekom kojih je posjetio 30 postaja podzemne željeznice, uključujući postaje na Manhattanu, u Queensu, Bronxu i Brooklynu. Posebnu je pažnju pridao tome da snima u raznim uvjetima, od ranojutarnjeg odlaženja na posao do kasnih noćnih sati, i pritom napravio tisuće slika.

“Nisam se fokusirao na jednu lokaciju,” objašnjava Natan svoj rad na platformama, ”jer nakon svakih nekoliko koraka stupovi čine novi set kadrova i drugačiji aranžman ljudi, a tako se uspostavlja drugačiji odnos unutar triptiha. Tijekom snimanja morate biti aktivni i opažati, no nekad će se u kadru dogoditi stvari koji niste uopće primijetili. Neke nevjerojatne ljudske geste vidjet ćete tek prilikom uređivanja.”

Iako se njegov stil u većoj mjeri temelji na opažanju nego druge vrste ulične fotografije te je formalniji i distanciraniji, Natan je svejedno morao raditi brzo i biti siguran da su fotografije koje radi oštre i detaljne kako bi se mogle otisnuti u velikim formatima. Fotoaparat Sony Alpha 1 bio je njegov prvi izbor. “Kako sam gotovo isti projekt snimao DSLR fotoaparatom, sa sigurnošću mogu reći da su moji Sony fotoaparati bez zrcala superiorni. Snimajući iz ruke u polumraku postaja, želeći pritom izbjeći zamućenost, značilo je da sam se morao usredotočiti na snimanje ljudi koji nisu bili u pokretu, no svejedno sam se trebao koristiti brzinama zatvarača između 1/80 s i 1/125 s, a to je pak značilo da sam morao raditi pri višim ISO vrijednostima,” rekao je.

Kako je fotoaparat Alpha 1 malen i lagan, odgovara mobilnosti koja je potrebna za uličnu fotografiju, no Natan se također koristio vodilicama elektroničkog tražila fotoaparata kako bi stupovi koji čine triptih bili posve okomiti u kadru. “Niti jednu od ovih fotografija nisam ravnao u postprodukciji. Kako sam ih ja snimio, tako ih vi sada vidite. To je za mene iznimno važno iz etičkih razloga. Također, elektroničko tražilo zaista vjerno prikazuje kako će konačna snimka izgledati stoga i pri slabom, umjetnom svjetlu podzemne željeznice trenutačno možete vidjeti kakva će vam biti ekspozicija.”

Naposlijetku, kako je Natan napravio uži izbor fotografija koje će završiti u časopisu i na njegovom web-mjestu od zaista mnogih koje je snimio? “Pri odabiru sam se vodio principom da su najbolje slike one koje pobude osjećaje u vama. To su slike s kojima ćete se povezati. Očarat će vas i potaknuti razgovore koje želite voditi.”