Ako postoji jedan čimbenik koji vam je iznenađujuće potreban i u natjecateljskom sportu i u fotografiji, to je povjerenje. Potrebna vam je i fizička snaga, vještina i izdržljivost. Ali bez povjerenja u svoje suigrače, sebe ili svoju opremu, gdje biste bili?

Za profesionalnog sportskog fotografa Diega Souta, povjerenje je započelo s njegovim prvim poslom u novinama Diario Marca 2000. godine. Krenuvši svojim putem, tada je počeo razvijati svoje vještine. “Ono što volim kod fotografiranja sporta je izazov hvatanja određenog trenutka u akciji,” nastavlja, “a za to morate imati povjerenja u sebe. Malo zakašnjenje i trenutak prođe. U sportu ne možete iznova stvarati ili ponavljati, pa kada postignete savršen pogodak, to se čini kao veliko postignuće.”

Diego fotografira cijeli niz različitih sportova, "ali kad dođe teniska sezona, to je za mene dašak svježeg zraka i vrijeme za obnavljanje", kaže. “Dva moja najdraža događaja u posljednje vrijeme bili su Mutua Madrid Open i Davis Cup, također u Madridu. Imao sam sreću što su me pozvali da se pridružim službenom popisu fotografa – vjerovali su mi,” nastavlja Diego. Velika je prilika raditi za njih, ali morate isporučivati iz godine u godinu ili ste izbačeni! U tom smislu, to je prilično grubo.”

Naravno, postoje različite razine za snimanje trenutka u vremenu. A da biste doista uspjeli, rijetko je dovoljno jednostavno uhvatiti događaje koji se odvijaju u igri, a još je teže uhvatiti emocije. “To je subjektivna stvar,” objašnjava, “ali za mene, hvatanje emocija u očima subjekta govori pravu priču. Dakle, dok vam konačni snimak može reći što se događa u tom određenom trenutku, oči otkrivaju mnogo više – poput uzbuđenja savršenog dodavanja ili agonije nadigravanja.”

U praksi, teniski teren znatno je manji od nogometnog igrališta, pa se i Diego mora pouzdati u svoju sposobnost prilagodbe. "Blizina igrača često znači korištenje kraćeg objektiva, poput Sony FE 135 mm f/1.8 GM, umjesto mog uobičajenog 400 mm /2.8 GM", objašnjava. “Kod prvog, mogućnost zamućivanja pozadine igrača je nevjerojatna. Ali također sam zaljubljen u 50 mm f/1.2 GM. Ono što je nevjerojatno jest da ovim objektivom možete snimati igrače koji trče ravno prema vama, a zajedno sa snagom fokusiranja koju ima Sony Alpha 1, znam da će oči mog subjekta biti savršeno oštre svaki put.”

Pravila ponašanja na teniskom terenu također nemaju ništa zajedničko s nogometom. “Za mene je najveća razlika to što morate biti tihi”, objašnjava Diego. "Uz tenis, poput golfa, trenuci prije i za vrijeme igre mogu biti savršeno tihi.“ Na taj način, Diego zna da može vjerovati tišini svojeg Alpha 1. "Sa Sonyjevim fotoaparatima bez ogledala, puno je lakše jer igrače ne ometa buka zatvarača", dodaje. "To znači da mogu snimiti igrače u trenucima koji su drugačiji od onih prije, a istovremeno ostati potpuno nenametljiv."

Ono što je još impresivnije je da Alpha 1 to čini dok također nudi nenadmašivu brzinu i točnost. Dakle, za Diega je to uređaj kojemu može vjerovati. "Alpha 1 doista je ultimativno oružje i često se čini kao nepravedna prednost u usporedbi s ostalima", kaže oduševljeno. "To je poput tenisača koji servira brzinom od 200 milja na sat!"

Brzina je važna, a s Alpha 1 koji pruža RAW datoteke od 50 megapiksela pri nevjerojatnih 30 sličica u sekundi, "to je promjena igre", kaže on. “Sjećam se dana kada sam morao odlučiti hoću li imati brzu brzinu sličica u sekundi pri niskoj rezoluciji ili dobiti više megapiksela, ali uz manju brzinu sličica u sekundi... ali sada koristim Sony, sve je na jednom mjestu, što znači da mogu pronaći savršen trenutak, bilo iz servisa ili nadigravanja, i odabrati iz niza snimaka bez kompromisa.”

"Jednostavno je – Sony ima najbolji i najpouzdaniji AF sustav", nastavlja Diego. “Snimam u AF-C načinu i, ovisno o situaciji, prelazim između Medium Spot i Small Spot načina praćenja. Toliko je pouzdan da čak ne moram pregledavati slike na računalu kako bih bio siguran da je u fokusu. Uvijek sam toliko uvjeren u sposobnost Alpha 1 fotoaparata da slike samo izravno šaljem uredniku preko Wi-Fi sustava ugrađenog u fotoaparat.”

Pronalaženje povjerenja u sebe i svoju opremu dovelo ga je do vrha, ali Diego i dalje svoj svakodnevni posao doživljava kao privilegiju. “Kada ste blizu ljudi poput Rafaela Nadala, možete vidjeti kako treniraju, kako igraju i kako komuniciraju sa svojim timovima i navijačima. Sve se temelji na povjerenju i nadahnuće je biti u blizini.”