Fotografiranje neke vrste ne događa se preko noći. Budući da sam školovani biolog, fotografiranje divljih životinja za mene predstavlja trostruki izazov. Prvo i osnovno, moram proučiti sve informacije koje su dostupne o životinji. Nakon toga, moram pronaći način kako joj pristupiti bez uznemiravanja. Naposljetku, moram ju fotografirati u njenom okruženju da bih dobio suvenir za podijeliti sa svijetom.

Ako se sve odvija u redu, možda budem 10 dana na lokaciji, ali to može potrajati i mnogo godina. Na primjer, snježne leoparde fotografiram od 2017., ali još nemam fotografiju koja bi odrazila moj veliki trud, pa ću se nastaviti vraćati svake zime dok ju ne dobijem.

Planiranje

Istraživanje je pozamašan dio dobivanja krajnjih slika. Započnem istraživanjem vrste. Moram saznati koje je njeno stanište, plijen, navike, razinu zaštićenosti te se moram zapitati “Zašto fotografiram baš ovu vrstu?”

Sve su životinje prekrasne, ali moram tražiti dodatan razlog. Ona je ili ključna za ekosustav ili ugrožena ili nepoznata široj javnosti.

Umijeće snalaženja u prirodi

Dani na terenu mogu biti vrlo dugi, ali to je strast, tako da ne sjedim samo odbrojavajući sate. Kao i s mnogim vrstama fotografiranja, prvi i posljednji sati u danu najbolji su i to ne samo zbog odličnog osvjetljenja, nego i jer su tada životinje u pravilu najaktivnije.

Za neke vrste koristit ćemo se skloništima ili šatorima kako bi životinja mirno došla blizu nas. Kod nosoroga čekanje u skloništu može biti uznemirujuće jer velike, moćne životinje dođu po noći piti vodu samo dva ili tri metra od vas. Tada je ključna tišina, spori pokreti te vrlo svijetli, širokokutni objektiv poput 12 – 24 mm f/2,8 GM ili 16 – 35 mm f/2,8 GM.

Kod geparda sam primijetio da su mirni i krotki. Čak sam uspio izaći iz vozila i leći nekoliko metara od njih uz objektiv 400 mm f/2,8 G Master – to je bio san snova!

Objektiv 400 mm f/2,8 GM mi je omiljeni. Uz otvor blende od f/2,8 mogu propustiti mnogo svjetlosti i držati pozadinu izvan fokusa. Ako dodam pretvarač od 1.4x, dobivam objektiv od 560 mm bez žrtvovanja brzine automatskog fokusiranja na svojim Sony fotoaparatima. Također upotrebljavam 200 – 600 mm f/5,6 – 6,3 G OSS, što je odličan objektiv po super cijeni.

Koristio sam se raznim Sony fotoaparatima, ali posljednjih nekoliko godina upotrebljavam fotoaparat Alpha 9. Od nedavno i Alpha 1, koji volim zbog kombinacije automatskog fokusiranja koji je najbolji u klasi i senzora visoke rezolucije. Te sam fotoaparate nosio posvuda od džungli Bornea do hladnoće Himalaja i nisu me nikada iznevjerili. Nedavno sam u kolekciju dodao i Alpha 7 IV, koji će me služiti uz Alpha 1.

Svjetlost i kompozicija

Svjetlost je ključna, pa je i rano ustajanje ključno. Najbolja vremena su obično zora i sumrak, kada je sunce nisko na nebu. U pravilu treba izbjegavati dnevnu svjetlost. Sunce je tada prejako, pada previše okomito i loše je za fotografiranje.

Slikam s najširim mogućim otvorom blende, a to je obično f/2.8 ili f/4. To mi omogućuje dobru pozadinu i dovoljno kratku dužinu ekspozicije da bih mogao pratiti kretanje subjekta.

Naposljetku, ja sam taj koji odlučuje gdje ću stati u odnosu na svjetlost ovisno o subjektu. Možda ću htjeti fotografirati životinju sa svjetlom sebi iza leđa. No, možda ću ipak htjeti sunce iza subjekta kako bi životinja postala samo obris. Suprotno uvaženom mišljenju, oblačan je dan zanimljiv jer se oblaci ponašaju kao difuzori i dopuštaju rad usred dana, što bi bilo nemoguće kada je sunčano i vedro. Osim toga, oblaci i tmurno nebo mogu dati fotografijama dodatan grafički efekt.